Akcije i inicijative

Poštovani gosp. Gradonačelniče,
ja bih u funkciji aktualnog predsjednika Društva prijatelja kulturne baštine dao jedan blic prikaz kronologije obnove Rive.

Što Vam se može reći danas na sadašnjem stadiju splitske urbanističke balade nego da je obnova Rive bila politički produkt da bi se ubrale simpatije građana i pokazalo kako oni na vlasti skrbe za ovaj grad. Činjenica je da već od prvog natječaja 1997. obnova Rive senzibilira, iritira i konfrontira građane ovog grada.

Međutim od starta sve je krenulo pogrešno i naopako. Ocjenjivački sud odabrao je projekt studija 3LHD iz Zagreba, koji je najmanje primjeren i primjenjiv „Povijesnoj jezgri Splita s Dioklecijanovom palačom“ pod okriljem UNESCO-a i uopće grada mediteranskog šarma i ugođaja.
I zbog tadašnjeg, nestručnog ponašanja i jalovog sagledavanja natječajnih radova, strukovnog antagonizma nazočnog kod članova ocjenjivačkog suda i lošeg angažiranja odabranih konzervatora, prvonagrađeni uradak rezultirao je nizom promašaja i pogrešnih rješenja, što je, kako kod stručnih ljudi tako i građana izazvalo stalan revolt, kritike i neslaganje, kako na početku, tako tijekom, a nadasve na kraju obnove.
Uprošteno rečeno kad zakaže aktualna vlast i oficijelna struka, u ovom slučaju prvenstveno konzervatorska služba, eto katastrofe u prostoru, što se u Splitu učestalo ponavlja kao: Lazaret, Sustipan, Fontana, Đardin, Marjan i evo sad i Riva.

Nažalost, sve kritike upućivane od strane Društva prijatelja kulturne baštine Splita kao i građanske inicijative nisu primane ni dobronamjerno ni s uvažavanjem.
I umjesto da ih se prihvati za opće dobro, protagonisti involvirani u kreaciji nove scenografije Rive, svojski su se držali za isti štap, povlađujući jedni drugima i bahato ignorirali i stigmatizirali naše primjedbe.

I danas, kao rezultat takovog pogrešnog pristupa i neuvažavanja demokratskog prava vox populi imamo:
- potpunu degradaciju Dioklecijanove palače kao najznačajnijeg povijesnog spomenika grada i njegova identiteta,
- potpuni gubitak mediteranskog obilježja (ugođaja)
- urbanistički debakl (urbicid) jednog skladnog graditeljski definiranog prostora
- zatim svestrani poligon neadekvatne urbane opreme,
- podnicu s betonskim pločama, veličine potpuno neodgovarajuće ljudskom koraku što depersonalizira prolaznike i tjera ih da jednostavno Rivu prohodaju što brže,
- i na kraju podvalu građanima Splita, koji su uz ostale nedostatke umjesto naše najljepše Rive, svojim novcima dobili hladni, sterilni, odbojni prostor nalik zrakoplovnoj pisti.
Međutim ni to nije sve, jer u scenografiji splitske Rive najubojitiji šok na razum, osjećaje i estetiku dogodio se pri kraju obnove postavljanjem rasvjetnog stupovlja i nosača tendi, od kada taj metalurški ansambl dobija u pučkoj toponomiji nazive: pod višalima, Bralićeva vješala, a u opticaju su još kranovi dizalica, divovske kljove, protutenkovski nosači itd.

Činjenica je da upravo ti nosači svojom veličinom i oblikom akumuliraju svu vizuelnu pozornost da čovjek, turist ili namjernik ne vidi ništa i ništa mu nije jasno, pa između ostalog gubi iz vidokruga Dioklecijanovu palaču. Uostalom da ne griješim dušu sigurno da takvog primjera nema na svijetu.
I onda nije čudno da već dvije godine Društvo kulturne baštine, koje je danas povezano u Građansku inicijativu za Split, oštro ustajalo protiv ovakve scenografije, naročito protiv nakaznih nosača tendi.
Smatram kako bi za ovaj grad bilo dobro da se oslobodi splitskog sindroma po kojem aktualna vlast pod strukom podrazumijeva isključivo samo one koji su u službi vlasti, a ovi uzimaju za pravo da neprikosnoveno odlučuju samo po svom.

Omalovažavanje i nipodaštavanje od strane članova gradske uprave i konzervatorske službe stalno je nazočno. Svaka prigoda se koristila za obrušavanje, posprdan odnos, oglušivanje na dopise i predstavke, kao i namjerno neistinito minoriziranje brojčane zastupljenosti članova Društva prijatelja kulturne baštine.
Tako smo npr. za bivšeg gradonačelnika Puljića uvijek bili šaka ljudi, za njega smo uputili „jedno anonimno pismo“ Bandarinu, a za gospodina Poljanića smo protivnici ovoga grada u svakom pogledu itd.
Nažalost, to se nastavlja, pa i Vi gospodine gradonačelniče na TV kanalu 5 još 10. studenoga 2007. godine, ali i u drugim medijima govorite o određenoj grupi ljudi u gradu Splitu!

Mora se priznati da rastužuje ta permanentna nekorektnost i bahatost. Ignorirajući stav konzervatorske struke je postalo već pravilo, pa tako kad se stavljao pokrov na Rivi trebalo je u prostoru označiti koliko toliko prekrivene povijesne artefakte (da ih ne nabrajam) i označiti barem jugozapadnu kulu Palače, za koju se u opisu glavnog projekta navodi da se „Cijelo rješenje otvara prema Dioklecijanovoj palači jer ona je najveća vrijednost grada“.
I dok naša dobronamjerna pismena upozorenja za označavanjem prekrivenih arheoloških ostataka ne nalaze na razumijevanje konzervatorske službe jednostavno se dopušta na Rivi označavanje na brojnim kamenim poklopcima (ne simbolima) već velikim slovima Vodovod, Energetika, Telekomunikacije, Kanalizacija. Ne zna se što je ovdje veće licemjerje ili autizam? Šef konzervatora umjesto prikaza in situ sve rješava muzejima kao Muzejom Rive u Mletačkoj kuli ili Muzejom fontane u Deškovićevoj palači.

U svemu ovome najviše revoltiraju izjave mjerodavnih i involviranih u obnovi Rive, koji odreda svoje promašaje opravdavaju nesuvislim floskulama, smatrajući da su time oprali ruke.
Građani to ne mogu prihvatiti.

Na kraju želim naglasiti da su se na ovom našem prostoru redali mnogi promašaji i uvijek se događalo da su protagonisti ostali zagubljeni, nepoznati, zaboravljeni.
Ovaj se put to neće dogoditi, jer ćemo tragiku splitske Rive detaljno tiskati u posebnom broju časopisa „Kulturna baština“.
Tu namjeru jedino može zaustaviti formiranje jedne ekspertne grupe ili povjerenstva od 8 – 10 neovisnih stručnjaka, koji će raditi na reprojektiranju Rive i koji će joj još u sadašnjoj situaciji vratiti dušu.
U prilog tome moj je doprinos da se nosači tendi i rasvijetni stupovi upotrebe (interpoliraju) u graditeljski kompleks Lore, Žnjana, Sjeverne luke ili da ih prodaju na licitaciji.
U slučaju da aktualna vlast ostvari status quo ili nastoji izigrati predloženu zamisao onda Riva kako jednom reče dr. Tukić postaje naš Maraton.
Svjesni smo da ima onih kojima je Riva strano tijelo kao i onih koji nikako ne bi priznali grešku i promijenili stav, ali na sreću ima i onih koji se nikada neće i ne mogu pomiriti sa ovom sadašnjom, nametnutom scenografijom splitske Rive. Aktualna vlast na to treba ozbiljno računati!



prof. Ante Sapunar
Predsjednik Društva prijatelja kulturne baštine


Split, 3. siječnja 2008. godine