Akcije i inicijative

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U SVEZI ZAVRŠETKA RADOVA NA „UREĐENJU" SPLITSKE RIVE

Zadnja izmjena (Četvrtak, 04 Listopad 2007 14:56) Autor DPKB Srijeda, 19 Rujan 2007 14:07

Društvo prijatelja kulturne baštine, 23.05.2007.

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST U SVEZI ZAVRŠETKA RADOVA NA „UREĐENJU" SPLITSKE RIVE

Društvo prijatelja kulturne baštine Split ima puno razloga javno progovoriti i nakon završetka radova na „uređenju" splitske Rive. Ponajviše stoga što nas je od prvog našeg javnog očitovanja o projektu uređenja Rive, pa sve do naših konkretnih intervencija prema nadležnim institucijama u Gradu i na razini Države, aktualna vlast ili sustavno ignorirala, ili smo zbog naših kritika nazivani politikantima i nekakvom „oporbom".

Još jednom ponavljamo, naše Društvo nije stranačka niti interesna udruga, nego dugogodišnja građanska udruga brojnih stručnjaka i zaljubljenika u sveukupnu kulturnu baštinu ovog drevnog grada. U našim kritičkim istupima nije bilo skrivenih namjera, u funkciji smo samo svoje struke, a na opće dobro našeg grada.
Podsjetimo:

- Društvo je izričito podržavalo uređenje Rive, ali se protivilo, u prvom redu, parcijalnom pristupu uređenja Rive - njenog središnjeg dijela, koje će neminovno usmjeriti i uređenje njenog istočnog i zapadnog dijela, jedne nedjeljive, stoljećima prostorno definirane cjeline;

- Društvo se s jasnim provjerenim argumentima protivilo uređenju Rive po „suvremenom i smjelom" projektu Studija 3LHD iz Zagreba;

- Naročito smo bili kritični na natječajni rad koji je bio osnov za izradu projekta uređenja Rive, pogotovo što se taj projekt tijekom uređenja dograđivao i dopunjavao u uskom krugu odabranih stručnjaka, gdje su dominirali konzervatori i gradske službe, bez znanja i uvida javnosti, te stručnih i znanstvenih institucija;

- Javno smo tražili da se konačno rješenje uređenja Rive predstavi građanima i zainteresiranim institucijama, da se objasne ključni detalji uređenja prostora, te prikažu uzorci urbane opreme od klupa do famoznih nosača tendi;

- Kritizirali smo tzv. „tehnobeton" kao neprimjereno podno rješenje partera, zatim glomazne čelične nosače rasvjetnih tijela, a naročito tendi, unificirane ugostiteljske opreme, a posebno nedorečenost projekta u svezi realizacije mogućih i očekivanih arheoloških nalaza, itd;

- Društvo drži skandaloznim ignoriranje ovih dobronamjernih kritičkih osvrta, a naročito ignoriranje javnosti, pri čemu su povrijeđene međunarodne norme o obvezi aktivnog sudjelovanja lokalnog stanovništva prilikom radova u zaštićenim zonama.

- Konzervatorski odjel na našu predstavku-zahtjev upućenu 13. srpnja 2006.godine za očitovanjem o interaktivnoj fontani, garažama ispod Fontane, prikladnosti tehnobetona umjesto kamena, o čeličnim jarbolima itd., nije uopće odgovorio, ali je u svom Rješenju, tek nakon više od dva mjeseca, dao investitoru, Gradu Splitu, odobrenje za uređenje Rive i ipak postavio uvjet projektantu za popločavanjem kamenom cca 20% površine. Da nismo intervenirali, Riva bi bila cjelokupna u „tehnobetonu".

Mogli bismo nabrajati dosta toga, no dovoljno je naglasiti kako odgovorni za ovaj projekt naše primjedbe, zamolbe i zahtjeve nisu željeli ni saslušati, a kamoli uvažiti, što je tipična manira povlaštenih, ali srećom momentalnih moćnika.

Na našu veliku žalost dobili smo ono što ne zaslužujemo i što nismo nikako željeli!

Dobili smo tzv. „dnevni boravak Splićana" u novom sterilnom uređenju, umjesto kamena - beton, umjesto šarma mediteranske rive - čelične nakaze, a umjesto prezentacije jedinstvenih arheoloških nalaza - zatrpanu i betoniranu povijest. Jednom rječju, dobili smo novu Rivu koja potpuno ignorira arhitektonsko nasljeđe i njegovu povjesnu matricu i koja je u svekolikoj suprotnosti s vrijednostima Dioklecijanove palače od koje je sve ovo i započelo.

Pogotovo smo ogorčeni na odnos nadležne struke prema kulturnoj baštini - prema vrlo vrijednim arheološkim nalazima.

Uređenjem splitske Rive, koje je započelo u jesen 2006. godine, došlo se do vrlo značajnih arheoloških otkrića, koji u nekim segmentima bacaju novo svjetlo na Dioklecijanovu palaču i na razvitak povijesne jezgre Splita.

Na zapadnom dijelu Rive otkriveni su temelji kasnosrednjovjekovnog kaštela Bernardi (XIII stoljeće), mletačkog kaštela (XV stoljeće) s dijelovima pripadajuće obale.

Na istočnom dijelu Rive došlo je značajnih nalaza:

Pronađeni su ostaci konstrukcije Rimskog ranocarskog drvenog pristaništa (mula).

Posebno je vrijedan nalaz dijela obale iz vremena izgradnje Dioklecijanove palače kao drugi povijesni sloj u razvitku splitske Rive.

Otkriveni dio obale svakako je jedan od najprivlačnijih nalaza u Dioklecijanovoj palači u posljednjim desetljećima.

Trećem povijesnom sloju pripadaju zidane dogradnje i prigradnje vjerojatno nastale na izmaku kasne antike ili u ranom bizantskom dobu.

Četvrtom povijesnom sloju pripada srednjovjekovni obalni zid.

Venecijanska obala čini peti povijesni sloj u razvitku Rive.

Iz ovih škrtih navoda evidentno je da se radi o veoma vrijednim nalazima, koje je makar djelomično trebalo valorizirati u projektu uređenja Rive.

Na žalost mnogih, i građana i struke, odgovorni za ovo zatrpali su i „pohranili" ispod betona najpotpunija povijesna svjedočanstva razvitka grada od preddioklecijanovog vremena, preko doba cara, tvorca Splita, srednjeg vijeka, novijeg vremena do danas.

Danas je bjelodano, da je za sve ovo kriva angažirana struka, nadležne institucije i pojedinci koji ih predstavljaju.

U prvom redu mislimo na one koji su odabrali ovakav projekt, zatim na konzervatorsku službu u Splitu, koja je od prvog dana uključena aktivno u izbor i realizaciju projekta, zatim na stručnjake gradske uprave, koji su vodili ovaj projekt i na nadležne institucije, a koji su iz njima poznatih razloga dali suglasnost na ovaj, u mnogim elementima nepotpun i nedorečen projekt.

Konkretno, konzervatori su propustili odlučnije se suprostaviti rješavanju uređenja Rive bez spomenika. Na spomeničko uključivanje u projekt obvezivao ih je kodeks struke i Zakon o zaštiti spomenika. To je grijeh koji je prethodio samim iskopavanjima. Što se pak tiče samih arheoloških spomenika nedopustivo je i skandalozno što se nije našlo shodnim da se ni pedalj bilo kojeg povijesnog sloja prezentira u parternom rješenju Rive. Nikoga ne opravdava kukavičji stav da se, tobože, nalazi najbolje čuvaju pod zemljom. Glavni šok za spomenik je samo njegovo otkrivanje. Sve što slijedi dade se popraviti. Studio X iz Zagreba dao je prihvatljivo rješenje za „mokru" prezentaciju jugozapadne kule, ali se i preko toga glatko prešlo. Postojalo je i „suho" rješenje, ali ga se nije željelo uvažiti. Krivicu konzervatora ne ublažava ni činjenica da se za neke spomenike nije znalo.

Naprotiv, ako se nije znalo za Dioklecijanovu obalu (a moglo se pretpostavljati), znalo se za splitski Kaštil i za jugozapadnu kulu, a da nikome nije ni palo napamet da predloži njihovu valorizaciju. Prema tome, stav da se spomenici najbolje čuvaju ispod zemlje je samo izmotavanje. Konzervatori su dopustili čak i uništavanje južne fasade pri postavljanju osvjetljenja, a da se nisu ni oglasili. Zar nije besraman prijedlog da će se kablovi provući kroz fuge, kojih zapravo ni nema, jer se kamen vezuje uz kamen bez veziva? Barata se nekim muzejima, što u biti nije posao konzervatora i što treba prepustiti drugima. Međutim, muzeji su bacanje pijeska u oči ne bi li pokazali svoju tobožnju brigu za spomenike i udobrovoljili zgroženu javnost. Zar se ne čini smiješnim prijedlog za muzej „Bajamontijeve fontane" u nekadašnjoj Bajamontijevoj palači? Muzej da, fontana ne! Zar to nije opet uvertira odbacivanja ideje o njezinoj rekonstrukciji? Ovakvi stavovi Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, kad je riječ o Rivi, ne kvalificiraju njegove konzervatore ni za izdavanje dozvole za 21 lokaciju unutar povijesne gradske jezgre. Ako imaju malo stručne savjesti, onda bi već izdane dozvole morali povući. A ne kvalificiraju ih naročito za budući rad na uređenju preostalih djelova Rive - istočnog i posebno zapadnog dijela, nakon svega ovoga što su od prvog trenutka do danas pokazali na ovom „suvremenom i smjelom" projektu uređenja Rive.

Ako se uz ovo prisjetimo njihovih „stručnih" suglasnosti na dogradnju robne kuće „Maja", na „uređenje" Đardina, na pojedinačne zahvate u povijesnoj gradskoj jezgri, u pučkim naseljima Veli Varoš, Lučac, Dobri i dr., onda je došlo vrijeme kazati:

- Gospodo konzervatori, niste vjerodostojni struci, možda ste podobni, ali na štetu struke i naročito ovog grada, pa tražimo da se gospoda Belamarić i Nikšić povuku sa svojih pozicija..

- U ovom slučaju Rive veliku odgovornost ima i glavni konzervator RH, gospodin Domijan, pa očekujemo da se i on iz istih razloga povuče s te odgovorne dužnosti.

- Također sve ovo se događalo pod „stručnim" vodstvom „glavnog urbaniste" Grada Splita, pa je najmanje što tražimo, da se gosp. Poljanić smijeni s te funkcije.

Iz svega ovoga i laik može prosuditi da je projekt uređenja Rive - VELIKI PROMAŠAJ kojeg niti Zagreb, Zadar, Šibenik, a poglavito Dubrovnik ne bi sebi dopustili ili priuštili.

Još više ovo rješenje predstavlja narušavanje temeljnih vrijednosti DIOKLECIJANOVE PALAČE (jedinstvene u svijetu) i povijesnog prostora splitske RIVE!

Sve ovo ide na dušu aktualnoj vlasti, članovima ocjenjivačkog suda kod izbora projekta, podobnoj struci, a ponajviše nadležnoj konzervatorskoj službi Grada Splita sa svojim mentorima u osobi glavnog konzervatora u Ministarstvu kulture, ali i samog ministra kulture.

prof. Ante Sapunar

Predsjednik Društva prijatelja kulturne baštine