Novitade

Prije samo nekoliko godina, jugoistočni kvadrant Dioklecijanove palače u Splitu bio je najruševniji dio toga spomeničkog sklopa nulte kategorije, prostor što su ga Splićani zaobilazili u velikom luku, a u njegovim zapuštenim njedrima utočište su nalazile skitnice, prostitutke i narkomani.
Vrijedna arhitektonska cjelina iznad istočnih i zapadnih podruma u Severovoj ulici tih je godina nosila posprdni naziv »kenjara«, koji je vrlo slikovito opisivao stanje u povijesnom prostoru.

Jugoistočni kvadrant danas izrasta u reprezentativni kulturno-turistički prostore s nebrojenim mogućnostima, a u njemu se stalno nastanjuju privatni luksuzni hotel i Etnografski muzej.

Naime, nakon osam desetljeća »privremenog« boravka u zgradi Stare gradske vijećnice na Pjaci, splitski Etnografski muzej, najstariji muzej takve vrste u Hrvatskoj, napokon je 2004. godine uselio u svoj prostor, u nekadašnji samostan sv. Klare i prostor Crvenoga križa u Severovoj ulici.

Veličanstveni muzejski sklop, do kojeg se dolazi prolaskom kroz veličanstveni Vestibul, danas proživljava »adaptacijsku renesansu«, a konačno uređenje očekuje se koncem 2008. godine.
Time bi Split dobio modernu muzejsku instituciju te reprezentativno povijesno i arhitektonsko središte s novim životnim prostorom u srcu povijesne jezgre. Dosad su u cijelosti ostvarene dvije faze uređenja zgrade Etnografskog muzeja, koji trenutno raspolaže s oko tisuću četvornih metara izložbenog prostora.

U tijeku je završetak treće dionice, za koju je splitsko Gradsko poglavarstvo aneksom ugovora odobrilo 924.000,00 kuna, što je potrebno za konačno uređenje muzejskoga dijela zgrade.
Ravnatelj muzeja dr. Silvio Braica ističe kako se radi o istočnom dijelu muzeja s oko dvjestotinjak četvornih metara, a uključuje dvorišni prostor te prizemlje i prvi kat za izložbene djelatnosti. Grad će izdvojiti i 1,5 milijuna kuna za konzervatorske radove na križnoj dvorani Triklinija, koji je krajnji istočni dio muzeja, te za ostakljivanje srednjovjekovne ulice koja prolazi kroz zapadni dio muzeja, što će biti svojevrsna atrakcija.
»Ulica je trenutno zatvorena fiksnim staklom, no u planu je montaža pokretnih vrata, koja će biti otvorena tijekom radnog vremena muzeja, tako da će se ulicom dolaziti do Dioklecijanovih zidina. Zanimljivo je što posjetitelji prolaskom kroz ulicu neće izravno ulaziti u muzej, no moći će ga vidjeti s tri strane, što će biti dobra pozivnica za razgledanje postava unutar zgrade«, ističe Braica.

Zasigurno najveća kulturno-turistička atrakcija bit će uređenje gornjega dijela Vestibula, što Braica predlaže kao zasebni projekt. Naime, tik do zgrade muzeja postoji zapušteno antičko stepenište koje vodi iz prizemlja do vrha Vestibula, gdje bi se uredila jedinstvena i reprezentativna šetnica, čime bi Split dobio sasvim novu vizuru.
S vrha toga zdanja s prepoznatljivim kružnim otvorom u sredini, puca pogled na povijesnu jezgru Splita, stoljetne gradske krovove, budući Muzej sakralne umjetnosti, Peristil i Kriptu te pučinu s obrisima otoka.

»Malo Splićana je doživjelo takvu vizuru svoga grada i ne znaju o kakvoj se ljepoti radi. Stepenice koje vode do vrha su jako uske i strme pa je potrebno ugraditi rukohvate, očistiti cijeli prostor, osvijetliti ga i napraviti plan penjanja, s obzirom na to da se dvoje ljudi teško mogu mimoići.
Šetnicu na vrhu Vestibula također treba urediti i staviti zaštitnu ogradu. Treba oživiti nepravedno zanemarene povijesne sklopove«, tvrdi Braica, podsjećajući kako je Split najveće kulturno gradilište u Hrvatskoj.

»Uređenje Peristila jedan je od najvećih projekata u kulturi, stvara se Muzej sakralne umjetnosti, uređenje Etnografskoga muzeja je u tijeku, dobili smo Galeriju Emanuela Vidovića, radi se na Sveučilišnoj i Gradskoj knjižnici, Galeriji umjetnina i Domu mladih, a Gradsko kazalište lutaka je napokon zaigralo na vlastitoj pozornici. To su veliki i važni projekti koje treba više isticati«, mišljenja je dr. Silvio Braica.
Jedan od prijedloga Etnografskog muzeja bio je da se ispred Triklinija i u obližnjem prostoru stvori svojevrsna umjetnička zona u kojoj bi mjesto našli slikari, čime bi jugoistočni kvadrant carske palače još više dobio na privlačnosti.
Uređenjem Etnografskoga muzeja i Peristila zatvara se reprezentativna spomenička cjelina koja se pruža prema južnim zidinama palače, što se prije desetak godina činilo kao nemoguća misija.