Novitade
Greates Split - najdojmljiviji splitski promašaji u 2007
Zadnja izmjena (Petak, 28 Prosinac 2007 21:00) Petak, 28 Prosinac 2007 20:59
Urbanistički kaos, preuređenje Rive, smjena gradonačelnika koji se pridržavao zakona, poslovično tragični Hajduk, prometni kaos, zaboravljena obećanja o izgradnji školskih dvorana, samo su najdojmljiviji splitski promašaji u 2007. godini. Moćni građevinski lobi, stvaran i utvrđen u devedesetim godinama u Splitu, svoje je prioritete nametnuo kao gradske, pa nabrajanje najvećih splitskih promašaja u minuloj godini dijelom podsjeća na inventuru građevinske tvrtke
Godina kojoj su odbrojani dani kod mnogih je građana Splita donijela bitnu promjenu u percepciji gradske vlasti. Dok su ranijih godina Splićani sa zavišću promatrali gradove gdje se "nešto radi", te zazivali veću aktivnost svojih poglavara i pripadajućih službi, sada, nakon što je čelništvo Grada objavilo svoje razvojne planove, Splićanima ostaje tek krhka nada da će gradska uprava ponovno utonuti u nekadašnju letargiju. Moćni građevinski lobi, stvaran i utvrđen u devedesetim godinama u Splitu, svoje je prioritete nametnuo kao gradske, pa se glavne splitske teme danas svode na pitanje tko će, gdje, kada i kako nešto graditi. Stoga i ovo nabrajanje Greatest Splita, najvećih splitskih promašaja u minuloj godini, dijelom podsjeća na inventuru građevinske tvrtke. Što gradska uprava sve više i postaje.
RIVA
Uređenje splitske Rive bilo je kapitalan događaj u minuloj godini. Za cijenu od 72 milijuna i 335 tisuća kuna, Splićani su dobili ne samo novu šetnicu, nego i novu neiscrpnu temu i povod za sukobe i podjele. Podsjetimo, ideju uređenja Rive osmislila je bivša gradska koalicijska vlast predvođena SDP-om. U njezinu mandatu raspisan je i natječaj, na kojemu je pobijedio projekt zagrebačkog arhitektonskog studija 3LHD: već ta činjenica uzrokovala je blago nezadovoljstvo među samozvanim zaštitnicima splitske baštine koji su tvrdili da Zagrepčani ne bi smjeli uređivati Rivu. Slijedile su i druge primjedbe "tradicionalista" kojima je smetalo što projekt ne predviđa kamenu, nego betonsku Rivu, a sam početak radova na preuređenju u listopadu 2006. godine, obilježila je mini pobuna lokalnog nevladinog sektora, zapamćena po nevjerojatnom doprinosu Branke Šeparović, novinarke Hrvatske televizije, koja je kao gorljiva ekologistica željeznu ogradu za zatvaranje gradilišta bacila u more!? Unatoč njezinu žrtvoslovnom angažmanu, unatoč brojnim anonimnim predstavkama koje su zasipale sjedište UNESCO-a, u čijem je registru splitska gradska jezgra, predstavkama u kojima se tvrdilo da je uređenje Rive besprizoran atak na Split kakav je oduvijek bio, unatoč nenadanim arheološkim nalazima otkrivenima tokom uređenja, Riva je uređena i otvorena početkom svibnja, za blagdan sv. Duje, splitskog zaštitnika.
Zašto je uvrštena u Greatest Split? Prvo, zbog cijene koja je za šest milijuna kuna premašila ugovorenu. Drugo, zbog zatrpavanja arheoloških nalaza nakratko iskopanih tokom preuređivanja. Treće, zbog odstupanja od osnovnog projekta, pa su ploče u podlozi, koje su zamijenile asfalt, svjetlije nego što su trebale biti, te je za ljetnih dana Riva vrela i pretjerano blještava. Četvrto, zbog nosača tendi koji bi, po svemu sudeći, ubrzo mogli stradati, jer izgledom najviše podsjećaju na dizalice u brodogradilištu što priznaju čak i gradski poglavari. Peto, zbog odluke projektanta da svi štekati izgledaju jednako, što je u praksi stvorilo nevjerojatne probleme, jer su propisani stolovi premali, pa je, primjerice, nemoguće da na njima budu dva veća tanjura istodobno. Šesto, zbog činjenice da je ta i takva Riva jedan od dva najbolja poteza ove gradske vlasti.
GUP
Što je sve aktualna splitska vlast naumila graditi, prekrajati i mijenjati izmjenama i dopunama Generalnog urbanističkog plana pisalo se naveliko, uz ostalo i na ovim stranicama. Split je, podsjetimo, nakon gotovo tri desetljeća (?!) dobio novi GUP krajem 2005. godine. Od tada, GUP je mijenjan i prekrajan, no najveće izmjene trebale su biti usvojene upravo na sjednici Gradskoga vijeća zakazanoj za 21. prosinca. Najgore je što su najavljene izmjene, premda nesumnjivo značajne za budući izgled grada, nametnute mimo javne rasprave, te osim njihovih naručitelja i pokrovitelja nitko nije ni znao da se spremaju. Mozak operacije je Branko Poljanić, član Poglavarstva zadužen za urbanizam, nekadašnji zaposlenik arhitektonskog Studija R u vlasništvu Jerka Rošina, predsjednika Vladina Savjeta prostornog uređenja i prijatelja Ive Sanadera, premijera. Sukus izmjena jest pogodovanje građevinskom lobiju i tajkunima uz potpuno ili djelomično zanemarivanje javnog interesa, a najbolji primjer trendova iscrtanih ovim izmjenama stiže s Mertojaka gdje će biti srušena ambulanta izgrađena nekih davnih godina samodoprinosom; na njezinom će mjestu biti Konzumov megacentar.
Opozicijske stranke uobičajeno su poluglasno pričale kako to nije dobro, kao da se boje da će ih netko čuti i shvatiti ozbiljno, a 17 splitskih nevladinih udruga okupilo je impozantnu masu od čak četrdesetak prosvjednika koji su se u najavljenom terminu sjednice Gradskog vijeća ukazali pred zgradom gradske uprave, e da bi iskazali svoj gnjev zbog izmjena GUP-a. Upravo njih nakratko je ogrijalo sunce demokracije kad im se obratio Ivan Kuret, gradonačelnik, i objavio da se izmjene odgađaju, pravdajući to pritiskom javnosti. Kasnije će se utvrditi da izmjene nisu bile na dnevnom redu Gradskog vijeća ne zbog javnosti, nego zbog toga što ih Ministarstvo zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja nije "blagoslovilo".
A kad blagoslov stigne, nema sumnje da će gradski poglavari iskoristiti prvu narednu prigodu te izglasati izmjene kojima se, uz ostalo, predviđa veća i gušća izgrađenost na brojnim lokacijama blizu centra grada – posebice oko Starog placa koji je dosad odolijevao svim graditeljskim nasrtajima. Istodobno, glatko su odbijeni prijedlozi izgradnje novih vrtića, igrališta i sličnih sadržaja koji bi omogućili ravnomjernu urbanizaciju Splita, ali i manju zaradu građevinskog lobija.
GRADONAČELNIK
Polovicom srpnja Split je dobio novoga gradonačelnika. Zove se Kuret, Ivan Kuret, bivši jedriličar, i na toj je funkciji zamijenio Zvonimira Puljića. Obojica su HDZ-ovci, s tim da je Puljić u toj stranci od početka. Kako bi se sačuvao mir u kući, predstava je organizirana tako da Puljić podnese ostavku o čijim se razlozima, službeno, do danas nije očitovao, a potom je stranka na gradonačelničko mjesto instalirala njegovog dotadašnjeg zamjenika, mladog i poletnog Kureta koji je radno iskustvo najvećim dijelom stjecao radeći u auto-salonu odakle je prekomandiran u politiku.
Naizgled ništa sporno, ali samo naizgled. Ne zbog toga što je Puljić bogomdan talent za vođenje grada, nego zbog nevjerojatne činjenice da je "pao" jer je inzistirao na proceduri. HDZ-ovi koalicijski partneri iz Liste Velog mista, viđeniji splitski poduzetnici s megalomanskim apetitima, doživljavali su ga kao kočničara njihovih ambicioznih planova pretvaranja Splita u megagradilište. Puljić je, dakle, nastradao jer se pridržavao rokova, zakona, jer je ocijenjen birokratom, a razloge zbog kojih je morao otići najbolje je objasnio Jerko Rošin u lipnju u Slobodnoj Dalmaciji: "U obavljanju funkcije toliko se vodio željom da sve bude apsolutno čisto i uredno, da mu nitko ne može ništa prigovoriti, da je na koncu možda otišao u drugu krajnost... Gotovo pa se približio onoj narodnoj: 'Kad nije za sebe, nije ni za druge'".
Nećemo insinuirati bi li ova primjedba u Brozovu stilu – drži se zakona kao pijan plota – u normalnoj državi ukazala tužiteljstvu ili policiji na moguće zloupotrebe koje je sprječavao "birokratizirani" Puljić, no paralelu s antibirokratskim žarom u Srbiji koncem osamdesetih jednostavno je teško izbjeći. Srećom, vremena se mijenjaju, pa će posljedice biti manje krvave.
DVORANE
Uoči lokalnih izbora u proljeće 2005. godine, sadašnji splitski vlastodršci obećavali su dvorane. Ne jednu, ne dvije, nego gomilu sportskih dvorana uz sve škole koje ih nemaju. Projekt je djelovao pomalo utopistički, nerealno, ali ljudi povjerovaše. I pojedoše, zna se već što.
Dvorana se, istina, gradi, ali ne školska, nego sportska, točnije multifunkcionalna i to u Lori, ratnoj luci poznatoj po tome što su devedesetih prvo Srbi iz nje napadali Hrvate, a potom su Hrvati u njoj zlostavljali Srbe. Smanjenje prostora namijenjenog vojsci u Lori u svakom je slučaju veliki dobitak, neki tvrde da je dobitak i dvorana koja će se – s "pratećim sadržajima" graditi po modelu javno-privatnog partnerstva i koštat će 147 milijuna eura. Grad, inače, već ima kompleks s dvije veće dvorane, napravljen 1979. godine u četvrti Gripe, ali on ne može udovoljiti normativima Svjetskog prvenstva u rukometu koje će se održati 2009. godine. No, kako se i Gripe planiraju rekonstruirati, Split će imati barem tri sportske dvorane – od kojih će jedna, eto, biti i multifunkcionalna – premda mu je većina dvoranskih sportova već dugo na umoru. O školskim dvoranama se govori jako rijetko.
Moglo ga se svrstati i u tekst o GUP-u, jer je posljedica niza promašaja u urbanističkom planiranju, ali ipak zaslužuje posebnu natuknicu. Ulaz u Split iz pravca Solina i Kaštela, pa sve do Poljuda, već sada je svakodnevno satima zakrčen automobilima, koji su plod nemogućnosti poglavara i arhitekata da predvide neke vrlo jednostavne stvari. Na maloj udaljenosti minule su godine useljena 384 stana u objektu Brodarica – izgrađenom u sklopu projekta Poticane stanogradnje po projektu Jerka Rošina – a Željko Kerum otvorio je prvi splitski shopping mall Joker. Kako je u neposrednoj blizini i dalje najveće splitsko poduzeće – Brodogradilište i kako je prometna infrastruktura u toj zoni gotovo ista kao i prije dva desetljeća, gužve su sasvim prirodna i logična posljedica koje je moglo predvidjeti i dijete, a kamoli preplaćeni arhitekti i urbanisti. Da su htjeli, naravno.
Usput, u viziji aktualne vlasti, autobusni i željeznički kolodvor trebali bi biti premješteni u Kopilicu, splitsko predgrađe do kojega se dolazi upravo kroz ovu zonu. A o mega gužvama koje će uslijediti kada se realizira i taj "veliki projekt", pisat će se u retrospektivi splitskih promašaja u nekoj od narednih godina.
JEZGRA
Dok su trajale polemike treba li Riva biti betonska, asfaltna ili kamena, Grad je osmislio i polako krenuo u realizaciju izmjene Provedbenog urbanističkog plana za Dioklecijanovu palaču. Plan, najjednostavnije, podrazumijeva gradnju unutar Palače. Paradoks ove gradnje jest da će otvoriti vrata izvlačenju života iz centra grada i omogućiti njegovo pretvaranje u mirnu turističku destinaciju koja će živjeti nekoliko ljetnih mjeseci.
Nekoliko pokazatelja daje za pravo svima koji predviđaju ovaj neveseli scenarij: sa zapadne obale gradske luke iselit će gradska uprava, na krilima planova svojega vlasnika Željka Keruma, proširit će s hotel Marjan, pa će zona, manje-više, postati hotelsko-turistička. Slično će se dogoditi i na istočnoj obali odakle će biti iseljeni autobusni i željeznički kolodvori, a nerijetko se može čuti i da će trajektna luka biti preseljena prema izlazu iz grada. Uostalom, usred trajektne luke minule je godine otvoren gat za cruisere.
U sklopu spomenutih izmjena, ovih dana Zvonko Kotarac, najveći splitski graditelj, započinje pripremne radnje za izgradnju hotela pored bedema Contarini. Kotarac je imetak i slavu stekao na splitskom Žnjanu, gdje je u zoni predviđenoj za turizam formalno gradio hotele, a stvarno stambene zgrade.
HAJDUK
Pisati o najvećim splitskim promašajima, a ne navesti Hajduka je kao pisati o najvećim sportskim tragikomedijama, a ne spomenuti neuzvraćenu ljubav između proljeća u Evropi i Dinama. Hajduk nema takvih očekivanja ni nada, jer se lijepo muči da i u domaćim natjecanjima postigne pristojan rezultat od kojega ni ove godine nije bilo ništa: smjenjivani su treneri – nakon Zorana Vulića postavljen je Ivan Pudar, nakon njega postavljen je Sergije Krešić, u međuvremenu, jednu utakmicu vodio je bivši Pudarov pomoćnik Mario Čutuk. Krešić je naprasno otišao, naslijedio ga je Robert Jarni, poznati igrač i neiskusan trener kojemu, zasad, ne ide loše. Pričalo se o vezama neimenovanih prvotimaca s drogom, čitavog kluba s mafijom i politikom, zazivala se njegova pretvorba.
U godini koja odlazi, Hajdukovu je upravljačku strukturu, navodno trajno, napustio Branko Grgić, dugogodišnji predsjednik toga kluba. Pod njegovim vodstvom Hajduk se baš i nije proslavio, no on na čelno mjesto u Hajduku ionako nije postavljen da bi proslavio klub, nego da bi dobio primjerenu nagradu za to što je 1995. godine bio u skupini gradskih vijećnika koji su pretrčali u HDZ – Grgić je bio HNS-ovac – i tako osigurali toj stranci većinu u Gradskom vijeću. Grgiću je nakon odlaska iz Hajduka ostalo čelno mjesto u Lučkoj upravi, a Hajduku muka da pronađe nekog zaista sposobnog, s menadžerskim znanjima. Privremeni predsjednik Ante Nosić ne čini se takvim, a najvjerojatniji kandidat za Grgićeva nasljednika Željko Jerkov, predsjednik Gradskog vijeća i bivši košarkaš, po svemu sudeći, jamčit će kontinuitet politike i politiku kontinuiteta.