U danima dobrog starog socijalističkog urbanizma, kada su se više ili manje znala pravila struke i kada su planeri u svojim uredima precizno i bez pritiska poduzetnika krojili planove za bližu i dalju budućnost, aktualne izmjene splitskog Generalnog urbanističkog plana vjerojatno bi izazvale skandal neslućenih razmjera. Ono, naime, što su stručnjaci novog doba predvidjeli da će se događati u gradu u iduća dva do tri desetljeća, a još više način na koji svoje vizije namjeravaju pretočiti u stvarnost, bilo je dovoljno da razbudi čak i letargične Splićane i potakne ih na građanski bunt. Gradsku je vlast, pak, natjeralo da najavi ponovo osnivanje Savjeta za urbanizam i obeća da će se svake iduće izmjene GUP-a raditi u skladu s pravilima struke – što samo dokazuje da se ove posljednje ne uklapaju u te kriterije.

Po viziji gradonačelnika Ivana Kureta, Split će u dvadesetak idućih godina fizički narasti za petnaestak posto, odnosno čak za 30 tisuća novih stanovnika. Kako će, odakle i s kojim razlogom bujica ljudi najednom nahrupiti u grad – ne zna se, osim ako u gradskoj upravi ne računaju na kakav novi rat i prihvati nesretnih izbjeglica. Jedino što se u ovom trenutku pouzdano zna jest da novim imaginarnim Splićanima hitno treba izgraditi pripadajući broj stanova, a to je zadatak kojeg su se s radošću prihvatili gradski urbanisti i građevinski poduzetnici. Kuretova referentna točka je, ni manje ni više, Amsterdam, grad u kojemu se gradi desetak tisuća novih stanova godišnje i koji bi, valjda, baš po tom podatku trebao biti nit vodilja i splitskim vizionarima. Ono što je zaboravio, međutim, jest činjenica da bi se upravo Amsterdam trebao uzeti kao uzor u jednom drugom segmentu: finog, preciznog promišljanja razvoja, uzorne brige o javnim interesima i javnim prostorima te uvažavanja stvarnog mišljenja struke, bez pritiska kapitala. To, uostalom, i jest zadatak urbanista, ne samo u socijalizmu.

Traljav posao

Čak i letimičan pregled novog splitskog GUP-a, počevši od samo popisa korištene dokumentacije, dokazuje koliko je cijeli posao obavljen traljavo: kao osnovna dokumenta korištene su i po nekoliko desetljeća stare studije i izvješća, poput „Direktive regulacione osnove Splita“ iz 1951. godine, GUP-a iz 1978., studije pomorskog prometa iz 1990. ili, recimo studije o mogućnosti izgradnje benzinskih postaja stare točno 14 godina. Jedini relevantan noviji dokument jesu „Osnove gospodarskog razvitka“, studija Ekonomskog fakulteta, otprije pet godina. Ni u jednom od njih ne obrazlaže se Kuretovih 30 tisuća pridošlica, kojih se, uostalom, i on sam dosjetio tek u posljednji trenutak, kada je iskorištena zakonska rupa te je GUP-u otvorena mogućnost stanogradnje gdje god kome padne na pamet. Službeno obrazloženje jest da se želi spriječiti stvaranje“mrtvih kvartova“, dijelova grada s hotelima, poslovnim centrima, zabavnim sadržajima i bez stanovništva. Nije, međutim, jasno zašto se istom logikom nije vodilo i, recimo, u slučaju zapadne obale Gradske luke, gdje se na mala rata realizira ozloglašeni AFCO-ov projekt grozda mamutskih hotela u zoni u kojoj splitski urođenici nemaju što tražiti.

Udar na Split

Na gradonačelnikovu intervenciju planeri su skočili samo sebi u usta, pa je pomnije iščitavanje njihova posljednjeg uratka sociolozima diglo kosu na glavi: zašto su, recimo, prije koju godinu izračunali da gradu za trenutni broj stanovnika nedostaje još 67 posto postojećih kapaciteta u vrtićima, a da za novih 30 tisuća građana nisu predvidjeli ni jedan novi predškolski objekt? Gdje je najmanje pet novih osnovnih škola, s koliko bi se trebalo pratiti očekivano bujanje broja Splićana? Zašto ne insistiraju na vlastitoj odredbi da svakog građanina po glavi spada najmanje jedan i pol četvorni metar otvorenih sportskih terena i točno pet kvadrata zelenih površina, i to upravo u njihovom gradskom kotaru?

Zašto su u samo dvadeset godina pristali na smanjenje količine javnih sportskih sadržaja s 230 tisuća kvadrata na točno četvrtinu tog broja? Gdje će i kako izgraditi i najmanje 12 tisuća parkirališnih mjesta za nove stanovnike, kad ih i postojeći proklinju pri svakom odlasku u grad? Zašto novu stanogradnju ne usmjeravaju u „nedovoljno ili neracionalno izgrađene dijelove grada“, kako su predvidjeli, već upravo na Stari plac? Kako misle zadovoljiti nove stanovnike (kad već ne mogu postojeće) propisanim zdravstvenim kulturnim, sportskim i javnim sadržajima bez ijedne nove bolnice, ambulante, kazališta, muzeja, parka ili barem boćališta? I kako, dovraga, misle riješiti problem prometa, vječiti gužvi i kriminalno loših cesta bez ijednog suvislog infrastrukturnog projekta? Istina, prije četiri godine navodno su izradili nekakvu prometnu studiju, no – slučajno ili ne – ona sve do danas nije javno predstavljena. Zajedno s njom, čini se, krije se najkraća dijagnoza splitske bolesti: umjesto širenja, grad je počeo jesti sam sebe.

Slobodna Dalmacija