Prije nekoliko dana na YouTubeu osvanuo je videouradak mladog i talentiranog filmaša Luke Hrgovića, u kojemu se urušavaju te u prah i pepeo pretvaraju neki od najprepoznatljivijih građevinsko-arhitektonskih simbola Zagreba. Nešto slično događa se i u Splitu, također na metaforičkoj razini, ali, nažalost, ne na filmu. Ovdje se iz dana u dan, u stvarnosti, urušavaju postulati urbanizma (shvaćamo li tu riječ kao sinonim za racionalno planiranje izgradnje naselja sa svim popratnim sadržajima, nužnih za život u gradu) a uz njih i lijep broj raznoraznih etičkih i demokratskih načela.

Šačica sebičnih prevaranta i lažljivaca (čemu eufeizmi, dovraga?) prisvojila je ovaj grad, pretvorivši njegove stanovnike u stoku sitnog zuba, krdo bezvoljno za ikakav prosvjed i unaprijed uvjereno da se ništa ne da učiniti i da će sve ovo nekako samo od sebe proći. U Splitu se događa proces neviđen od pada Berlinskog zida: tranzicija iz socijalizma u feudalizam. Što su to Spličani i kome učinili da ih se tako okrutno i bešćutno kažnjava, ponižava i tlači?

Ne znam što smo učinili, ali znam što nismo: ako je pedesetak živahnih starčića sve što šesnaest(!) udruga po predivnom danu može dovući na kratki prosvjed ispred Gradskog poglavarstva, onda možda ništa bolje nismo ni zaslužili....Svi Splićani koji su jučer u 11 sati bili slobodni, ili na marendi, a nisu niti svratili pred Banovinu, dogodine ne bi smjeli izaći na lokalne izbore: njihovi glasovi automatizmom bi se trebali ravnomjerno, sukladno sadašnjem sastavu, raspodjeliti strankama i listama koje danas daju gradske vijećnike i poglavare. O desetini i velmožinu pravu prve bračne noći naknadno ćemo se demokratski dogovorit. Kao što smo se dogovorili i o GUP-u.

Slobodna Dalmacija