Splićani su lijepi, imaju smisla za glazbu i sport, cijelu godinu igraju picigin na Bačvicama i život im je bajka. Žive u zdravom okolišu, dišu zdrav zrak, piju zdravu vodu.
- Toliko je krivih predodžbi o stanovnicima splitskog bazena, a uopće nije tako. Pozivam ministra zdravstva Milinovića da nas posjeti, da se uvjeri kako ljudi umiru od azbestoze. Neka napravi cjelovitu zdravstvenu analizu o štetnom utjecaju tvornica kojima smo okruženi na zdravlje ljudi - rekao je Lovro Rumora, predstavnik Zelenih Hrvatske, naglašavajući kako je Split u ovom trenutku ugroženiji od Siska koji je pojam za loše i nezdravo življenje u Hrvatskoj.
- Bura nas spašava, ali atmosferilije nisu svemoćne - dodao je Rumora, pojašnjavajući kako vjetrovi donekle raznesu opasne plinove, a u prilog ide i blizina mora. Prema njegovu mišljenju, nekoliko stotina tisuća ljudi je ugroženo, a nesvjesno opasnosti.
U prilog njegovoj teoriji idu i zbivanja oko tvornice Salonit u stečaju, “tvornice smrti”, kako je nazivaju stanovnici Vranjica. Posljednjih šest smrtnih slučajeva u “Maloj Veneciji” je, nažalost, bilo uvjetovano azbestom. Siroti ljudi izgubili su bitku protiv azbestoze. Ako se tom broju doda još 120 ljudi koji su umrli u posljednjih deset godina od te opake plućne bolesti, ispada da je malo, nekad prekrasno mjesto desetkovano! Tko će odgovarati za ta ubojstva, pitaju se građani.
- U svakoj normalnoj pravnoj državi zbog svjesnog ugrožavanja zdravlja stotina tisuća ljudi odgovorni bi svoje sadašnje poslove brzo zamijenili radom u zatvorskoj kantini - kaže Marijo Bašić, predstavnik Udruge Barbarinac, koji je govorio i u ime Udruge oboljelih od azbestoze.
Premda je Fond za zaštitu okoliša tvrdio da se sanacija kruga tvornice Salonit odvijala prema svim zakonskim pretpostavkama, sada je izašlo na vidjelo ono što ekološke udruge ističu već dugo - sanacija nije bila sanacija, nego pometanje otrovnog otpada “pod tepih”. Po sistemu “ne boli me ono što ne vidim”, azbestnim je otpadom zatrpana Mravinačka kava, ali ne onako kako je to bilo projektom predviđeno.
- Pitam Vinka Mladinea i Nikolu Ružinskog zašto je uopće raspisan i plaćen natječaj za sanaciju, zašto su rađeni projekti kada se sve improviziralo na terenu, kao da nije riječ o opasnom otpadu - napominje Bašić kojemu nije jasno zašto Ružinski i Mladineo već nisu ponudili svoje ostavke.
- Međunarodna organizacija rada jasno je propisala postupak rukovanja azbestom - dodao je Bašić, pa ako hrvatskim “stručnjacima” nije jasno što trebaju raditi, imaju se kome obratiti za pomoć.
U posljednje vrijeme azbest niče i u prirodi. Otkrivena su tri u najmanju ruku čudna odlagališta. Na području Kučina i Planog ljudi su našli odbačene vreće pune praškastog materijala za koji se pretpostavlja da je azbest. Od radnika bivše tvornice doznali smo da su vozači imali nalog iskrcati vreće s opasnim materijalom “tamo gdje ga nitko neće vidjeti”. No, tko je to naložio i zašto, nismo uspjeli doznati.
U kaštelanskom bazenu nalaze se još tri tvornice, i to od Dalmacijacementa Cemexa, no oni su se ipak potrudili popraviti svoj utjecaj na okoliš. Ovih je dana dovršeno ugrađivanje vraćastih filtera na hladnjake klinkera, čime se emisija praškastih tvari svela na manje od 20mg/m3, što je ispod dopuštene razine. Očekuje se da će Ministarstvo okoliša do kraja godine definirati i dodijeliti ukupne kvote emisije CO2. Stanovnici Dalmatinske zagore pobunili su se zbog najave gradnje Regionalnog centra za gospodarenje otpadom u Lećevici. U Udruzi “Rast Zagore” tvrde da se tim planovima direktno ugrožava svaka osoba koja pije vodu s izvora rijeke Jadro jer je zemljište porozno i svi će otrovi lako naći put do vode. No, s tim se ne slažu u Ministarstvu okoliša.
U gomili oprečnih tvrdnji lako je izgubiti se. Split živi u nadi da životi neće biti izgubljeni. A dok se karte ne polože na stol, i dalje se kupaju, šetaju uz more i žive u iluziji.
