Novitade

Mirko Petrić: Više Rošin nego trošin

Zadnja izmjena (Četvrtak, 06 Prosinac 2007 10:52) Četvrtak, 06 Prosinac 2007 09:56

Rekonstrukcija splitske luke je samo jedan od zahvata Jerka Rošina, svestranog stručnjaka za arhitekturu, dječje mjuzikle i prostorno planiranje. Tržnica, ali i gradski sadržaji poput školstva i zdravstva, prema Rošinu, stanovništvu nisu ni potrebni. Uostalom, svega 53 posto od tri i pol milijuna putnika što godišnje prođu splitskom lukom otpada na jednu jedinu trajektnu liniju za otok Brač. Kako se ta, jedna jedincata linija, sa zanemarivih milijun i sedamsto pedeset tisuća putnika, uopće može mjeriti s potrebama čak pedesetak tisuća cruiserskih gostiju koje godišnje primi splitska luka?

Lotta continua (borba se nastavlja), sjetit će se oni s boljim pamćenjem, sedamdesetih je godina prošlog stoljeća bila talijanska izvanparlamentarna skupina s - najblaže rečeno - dvosmislenim odnosom prema strategiji i praksi terorizma. Njezin naziv bilo bi, unatoč ideološkim razlikama, vrlo primjereno upotrijebiti kao oznaku onoga što u Splitu u ovom času radi skupina nekad navodno uglednih građana, koji u slobodno vrijeme čak skladaju dječje mjuzikle, a nekada su bili pogrešno nazivani urbanistima i arhitektima.

Poljanićev lik i glas

Rečena gospoda, od kojih jedan obavlja i funkciju predsjednika Vladina Savjeta za prostorno planiranje, a od prošle je nedjelje i izabrani saborski zastupnik u desetoj izbornoj jedinici, svojski su zapela građanima i građankama Splita oduzeti što više javnih prostora, dovesti ulični i pomorski promet na mjesta na kojima im ranije nije bilo pristupa, a planiranim premještanjem postojećih čvorova javnog prijevoza otežati život lokalnom stanovništvu i u onom aspektu u kojem mu to već ne rade estetskim nagrđivanjem gradskih vizura.

Upravo renesansno svestrani Jerko Rošin, recimo, uz ostale se svoje poslove poduhvatio rekonstrukcije Kerumova hotela Marjan, koja jednostavno traži da se susjedima novom gradnjom zatvori pogled na more, a zapadna obala splitske luke proširi za 17 metara i omogući dvotračni automobilski promet na mjestu današnje šetnice i zone ograničenog prometa. Da zagađenje ispušnim plinovima ne bi ostalo ograničeno na kopno, pred hotelom valja izgraditi marinu u kojoj se mogu načičkati ekskluzivne jahte. Potrebnu studiju valovanja, u čiji povoljni rezultat ne valja sumnjati, moglo bi se pritom platiti, recimo, novcem poreznih obveznika, a ne poduzetnika kojega u novinama ovih dana nazivaju najvećim Splićaninom poslije Dioklecijana.

Branko Poljanić, osoba koja u razdobljima kad nije "glavni gradski urbanist" radi kao direktor arhitektonskog studija što ga je utemeljio svestrani Rošin, plemenitim naumima poput gore navedenih osigurava podršku planiranim "brzopoteznim" izmjenama postojećeg splitskog GUP-a, kojega je inače pred nepune dvije godine donio tim što mu je upravo on bio na čelu.

Svoj zvonki bariton ovaj možda tek nešto manje od Rošina nadareni promišljatelj prostora, ni inače ne koristi za pjevanje u mjuziklima, nego uglavnom tek za autoritativno odbacivanje konstruktivnih prijedloga u javnim raspravama o urbanističkim dokumentima što ih na radnom mjestu proizvodi.

No, u nedavno okončanom predizbornom razdoblju njegov su se glas i lik bili privremeno povukli iz medija. Netko je valjda procijenio da bi u krajnje nezgodnom trenutku iritirali građansku javnost, koja je bila ustala, pa čak i počela na ulici skupljati potpise protiv plana izgradnje ekskluzivnih "urbanih vila" u zaštićenoj zelenoj zoni Marjana.

Poljanićev lik ne mili se ni građanima Mertojaka koji organizirano istupaju protiv nauma o gradnji Konzumove robne kuće na mjestu na kojem bi joj "smetala" ambulanta izgrađena sredstvima samodoprinosa, da se i ne govori o prometnom kolapsu koji bi rečena trgovina prouzročila na već zagušenom istočnom ulazu u grad.

"Studio R" za kopanje
No, dok mediji šute, bageri rade. Sve one koji su nekim slučajem izbivali iz središta grada nekoliko tjedana, vjerojatno će šokirati kaverna nastala na nekadašnjem mjestu samoposluge na sjevernoj strani splitske tržnice. Ondje su se nastavili radovi na temeljitoj rekonstrukciji kompleksa dominikanskog samostana, što ih je - sasvim slučajno - svojedobno obavila Rošinova tvrtka "Studio R".

Kao što se lijepo vidi iz usporednih fotografija "prije i poslije", rečeni je samostan u tijeku rekonstrukcije "narastao" za najmanje metar, prema Poljaniću uz sve potrebne dozvole, što naravno treba uzimati s dozom rezerve, poznavajući vrlo "fleksibilan" odnos prema činjenicama koji odlikuje tog elokventnog gospodina.

Zli jezici tvrdili su da se s "izmjenama PUP-a povijesne jezgre Splita" žurilo dijelom i stoga da se ozakone stanoviti "kreativni momenti" spomenute, već obavljene rekonstrukcije samostanskog kompleksa. Obični smrtnici, naravno, nemaju uvida u detalje obavljenih izmjena, kao ni u metode rekonstrukcije, za koje se već tijekom radova golim okom moglo vidjeti da izlaze iz obzora uljudne konzervatorske prakse. Uostalom, razglabati danas o tome je li prethodna rekonstrukcija bila izašla iz gabarita nije svrhovito, s obzirom na to da sada imamo posla s jamom, nad kojom će izrasti građevina zacijelo usklađena s barbarskim karakterom prethodnih zahvata na kompleksu.

Zanimljiviji od budućeg izgleda te građevine, ma kakav on bio, podatak je da se radovima koji su upravo u toku konačno realizira jedan od "projekata" predviđenih spomenutim "izmjenama PUP-a povijesne jezgre".
Istina je da na urbanističkoj inspekciji neodgovorena stoji još najmanje jedna prijava nepravilnosti procedure pri donošenju spomenutih "izmjena", kao i to da je tužba na nepravilnosti ukupnog plana "izmjena PUP-a" predana na razmatranje Ustavnom sudu. No, kako novinarima obično grme spomenuti baritoni, "život ne može čekati", pa se s kopanjem počelo i prije negoli su nadležne instance utvrdile zakonitost dokumenata na temelju kojih se kopanje obavlja.

U novinama su, nadalje, vjerojatno potaknute uspjehom u kopanju na splitskom Pazaru, osvanule najave o gradnji stambene zgrade nad usjekom pruge i bedemom Contarini, koje također znače kršenje odredbi prometnog režima utvrđenog GUP-om. Riječ je o sljedećoj od planiranih gradnji na 21 lokaciji, koja će - ostvari li se - bitno promijeniti karakter života u predmetnoj zoni povijesne jezgre.

Ekskluzivna luka Grgić

Konačno, gradnju novih "vezova za ploveće hotele" u novinama najavljuje ravnatelj Lučke uprave Branko Grgić, i to točno na mjestima što ih je u svom svojedobnom, improviziranom planu rekonstrukcije splitske luke bio naznačio, opet, svestrani stručnjak za arhitekturu, dječje mjuzikle i prostorno planiranje Jerko Rošin.

Neupućenima valja objasniti da je ova Rošinova vizija, istančanom intuicijom, predosjetila savjet kasnije usvojenog glavnog plana turističkog razvoja, koji preporuča "oslobađanje" luke od lokalnog trajektnog prometa, odnosno njezino rezerviranje isključivo za cruisere i ekskluzivne jahte.

Ovo pak, ako treba prevesti u konkretne posljedice, znači da se "pravo na grad" ne oduzima više samo onim Splićanima i Splićankama koje se sustavno tjera iz prostora u budućnosti namijenjenih "ekskluzivnim" turistima, nego i stanovništvu obližnjih otoka koje više neće moći doći brodom neposredno u središte grada i, primjerice, kupiti voće i povrće kojih na otoku nema ili je skupo, te se u svega par sati vratiti natrag u luku polazišta.
Tržnica, ali i gradski sadržaji poput školstva i zdravstva postat će tom stanovništvu također znatno nedostupniji, a zašto i ne bi: uostalom, svega 53 posto od tri i pol milijuna putnika što godišnje prođu splitskom lukom otpada na jednu jedinu trajektnu liniju za otok Brač. Kako se ta, jedna jedincata linija, sa zanemarivih milijun i sedamsto pedeset tisuća putnika uopće može mjeriti s potrebama čak pedesetak tisuća cruiserskih gostiju koje godišnje primi splitska luka?

U razgovoru danom baš ovom listu, svestrani planer, obrazložio je, uostalom, premještanje željezničkog prometa iz luke konstatacijom da je "malo gradova koji drže kolodvore na svom najvrjednijem zemljištu". Točno, posve je nedopustivo da na mjestima gdje je netko nekoć možda mislio o potrebama građana, takve potrebe ne zaboravimo i ne pretpostavimo im fantazmagorije o "ekskluzivnim" hotelskim prstenima, koji će u dvadeset i prvom stoljeću, valjda, zamijeniti "pastoralni prsten" iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Škole, bolnice, dvorane, prometna povezanost? Što će to i kome?

Uređaj za miran san
Prioritet trenutka su hoteli, pa je stoga primjerno graditi ih na području predviđenom za gradnju POS-a, recimo na splitskoj Brodarici, gdje je projektant takvog stambenog bloka bio baš svestrani Rošin. Na taj način uštedi se na komunalijama i opremi pristupnih putova, a uvijek postoji i pogodnost da se tone klima uređaja potrebnih hotelu stavi nad glave stanarima POS-ovih stanova. San im se, na taj način, oplemenjuje vibracijama, koje ih u noćnim besanicama nježno uspavljuju, obuzme li ih kojim slučajem briga o tome koliko još rata kredita moraju otplatiti da bi živjeli u tako povlaštenim uvjetima.

Neki se nerazumni građani, doduše, bune i organiziraju, u svom radu postižu čak i zamjetne uspjehe. Međutim, "borba" gospode koja teroriziraju građanstvo oduzimanjem svakog mogućeg kvadrata javnog prostora "se nastavlja", kako je već rečeno na početku ovoga teksta. Krater koji zjapi na sjevernom dijelu splitskog Pazara najnovije je podsjećanje na upornost gospode terorista, koja može sezati i u prostor znatno ispred pročelja "obnavljanog" samostanskog kompleksa.

Građani i građanke s boljim pamćenjem sjetit će se, naime, da je u doba kad su lokalni "poduzetnici" pod splitskim Pazarom namjeravali graditi garaže, bilo najavljeno privremeno izmještanje sadržaja tržnice s tog mjesta. Pa kad se bolje promisli, što bi tržnica s neurednim štandovima punim kupusnih listova, radila pred obnovljenim dominikanskim kompleksom koji će nekim svojim sadržajima - kažu najave - biti dostupan i građanima? Pogotovo s obzirom na to da će se na obližnjem prostoru današnje željezničke stanice izgraditi grozd "ekskluzivnih" hotela. Sigurno se na njezinom mjestu, također jednom od najvrjednijih koje grad ima, može smisliti i neki "pametniji" ili barem uređeniji sadržaj od sadašnjega. Ali za takvo što bila bi, naravno, potrebna svestranija imaginacija od one kojom raspolaže pisac ovog teksta.

TAKO JE GOVORIO JERKO

U vrijeme kad nitko još nije mogao ni imaginirati karakter tranzicijskog urbanizma, dipl. ing. arh. Jerko Rošin oglasio se humanističkim ali djelomično i proročanskim porukama o ulozi arhitekata i predsjednika općina (danas gradonačelnika) u razvoju humane, na čovjeka usmjerene turističke djelatnosti:

ČOVJEK I PROSTOR

"Humanost prostora bi trebala biti osnovna težnja ČOVJEKA, pa rasprave o humaniziranju prostora na prvi mah izgledaju apsurdne i nepotrebne. Na žalost, apsurd je u tome što LJUDI izgleda vrlo malo vode računa o LJUDSKOSTI svoje okoline, iako im je potrebna.

Humanost prostora uglavnom se svodi na humanost arhitekture, budući da je arhitektura stvaranje prostora u kojima čovjek boravi i obavlja svoje svakodnevne poslove. Svođenje humanosti prostora na humanost arhitekture ne znači i svođenje odgovornosti za nehumane prostore isključivo na arhitekte, jer su oni samo jedna od karika u lancu aktivnosti na stvaranju prostora. Ipak, arhitektima bi, možda neopravdano i previše subjektivno, pripisao najveće zasluge za postignutu humanost prostora, jer je arhitekt čovjek vremena HUMANIZMA I RENESANSE, a njegova aktivnost sinteza aktivnosti svih znanja i zanimanja. Mislim da arhitekti ne bi trebali biti samo projektanti; mislim, da bi čak predsjednici općina trebali biti arhitekti."

DRUŠTVO I TURIZAM

"Turizam je djelatnost vrlo značajne humanističke funkcije, a po mom mišljenju čak je značajniji kao društvena funkcija nego ekonomska, iako predstavlja privrednu djelatnost. Dosadašnji razvoj turizma temeljio se na očekivanju povoljnih ekonomskih rezultata i usputne – posredne druge društvene koristi. Praksa je međutim pokazala suprotno: turizam donosi (može donijeti) direktno velike društvene koristi, a ekonomski pozitivne rezultate posredno, a samo izuzetno i neposredno. U prilog ovakvoj tvrdnji stoji činjenica, da se opravdanost turizma traži isključivo u ekonomskoj opravdanosti, na primjer, jednog hotela, a da se njegova društvena opravdanost uopće ne traži. Naravno, da se od svake investicije u turizmu mora tražiti njezina ekonomska opravdanost (ali tu opravdanost ne bi trebalo tražiti samo unutar tog objekta), ali je normalno i da su se u takvom turističkom razvoju pojavile i negativne posljedice na društvenom i ekonomskom planu, jer o drugim funkcijama turizma nije mnogo ni vođeno računa. U ekonomskim okvirima turističkog razvoja humanizam je uvijek bio nepotrebna investicija."

PRIRODA I UGOĐAJ

"Ne mislim da postoji recept za projektiranje humane turističke arhitekture, ali mislim da se može lako ustanoviti koja je arhitektura čovjeku ugodna, a koja nije. /.../ Mene je možda moja ljubav prema ugođajima prostora graditeljskog nasljeđa nagnala, da humane vrijednosti arhitekture pronalazim u tom nasljeđu. /.../ Ipak, u toj arhitekturi najvrednija mi je njezina povezanost s pejzažom i nemogućnost da se otkrije gdje prestaje ono što je čovjek stvorio, a gdje se nastavlja priroda. /.../ Naime, za čovjeka je vrlo važan osjećaj da priroda nije napadnuta i da odnosi u prirodi nisu poremećeni. /.../ Za humanost prostora mislim da je još važna njegova intimnost. Prostori turističke arhitekture trebaju biti dimenzionirani, da se čovjek u njima ne osjeti izgubljeno. /..../ Mislim da su osjećaji povezanosti s prirodom, intimnosti, prostornosti i dostupnosti oni faktori koji neki prostor čine bliskim čovjeku. Takav prostor je onda u 'mjerilu čovjeka'. Takav prostor je onda human. Svaka arhitektura treba biti humana, a turistička arhitektura ima najbolje uvjete da takva zaista i bude."

Humanističke vrijednosti turizma, Turistički studij, Pedagoška akademija u Zadru, 1977., str. 371-376.

Piše Mirko Petrić za Feral.hr

Vezana vijest: Planovi za gradsku luku Branka Grgića