Aktualne vizije GUP-a sračunate su na potpuno ekonomsko uništavanje grada, u kojem nove generacije jednostavno neće imati od čega živjeti. Dok je GUP donesen koncem 2005. godine imao u sebi sadržanu barem jednu, ma kako šepavu i pogrešnu "razvojnu" krilaticu o "Splitu - gradu turizma", u predloženim izmjenama nema niti trunka bilo kakve iluzije o tome kakva im je svrha. Njihov jedini cilj je omogućiti građevinskom lobiju izgradnju stambenih, poslovnih i garažnih kvadrata. Što će biti poslije, nikoga nije briga, a ponajmanje one na temelju čijeg se diktata promjene provode.

Svaka slika priča priču, kaže poslovica nepoznata izvora, za koju nema razloga da se ne primijeni na usporedbu nedavnog usvajanja "konačnog prijedloga GUP-a" u zagrebačkoj Skupštini grada i utvrđivanja "konačnog Prijedloga Odluke o donošenju izmjena i dopuna Odluke o donošenju GUP-a grada Splita".

Do potonjeg je "utvrđivanja" došlo koncem proteklog tjedna, na sjednici Gradskog poglavarstva južnije smještenog ali po zakulisnim igrama u službi kapitala posve kompatibilnog hrvatskog grada.

Sad se očekuje izlazak "utvrđenog prijedloga" na splitsko Gradsko vijeće i scenarij sličan zagrebačkom: usvajanje zahvata za koje je očito da rade protiv karaktera i urbanosti nekih od najvažnijih gradskih predjela, ali pomažu kratkoročnim, štoviše jednokratnim interesima kapitala koji bi se na takvim zahvatima oplodio.

Očigledno je nadahnuće splitskih gradskih poglavara zagrebačkim rješenjem "po kratkom postupku" i entuzijastično prihvaćanje neskrivenog nepoštivanja građanske volje onih u čijoj bi se službi urbanistički planovi trebali izrađivati.

Međutim, aktualni se sastav splitskih izrađivača "izmjena i dopuna" GUP-a ipak potrudio uresiti svoje prijedloge stanovitim retoričkim biserima, tek da se ne bi zaboravilo da je riječ o sredini poznatoj po inventivnosti u pretvaranju turističkih zona u "stambene apartmane" ili gradnji luksuznih hotela uz infrastrukturnu pomoć POS-a.

Verbalna protočnost

Svatko se svrbi tamo gdje ga najviše češe, pa je verbalno protočni gradski poglavar za urbanizam Poljanić, predstavljajući predviđene "izmjene", rekao da je "riječ o legitimnim zaključcima" i da "prema zakonskim propisima ne postoji obaveza javne rasprave o njima", jer su - pazite sad - "rezultat rada cijelog Poglavarstva, stručnih službi grada, gradonačelnika, predsjednika Društva arhitekata i predsjednika Savjeta za urbanizam Republike Hrvatske Jerka Rošina".

Urbanistica Gordana Radman je, pak, "u ime stručnog izrađivača", poduzeća "Urbos" d.o.o., podsjetila da je GUP rađen na temelju strategije gospodarskog razvoja grada, koju je izradio Ekonomski fakultet. A kad je riječ o "izmjenama", naglasila je Radman, u njima su "sačuvani strukturni okviri GUP-a". Najviše su, ustvrdila je spomenuta "stručna izrađivačica", mijenjani "dijelovi koji se odnose na postupak, za koji se ocijenilo da je u pojedinim dijelovima prekompliciran i predug".

Da bi neupućenima objasnili o kakvom je manevru riječ, spomenimo tek to da je u spomenutoj studiji Ekonomskog fakulteta još bilo predviđeno razvijanje turističke djelatnosti na području gradskog predjela Žnjan(!). Ova je, pak, mogućnost u međuvremenu posve nestala zbog "neplanske", odnosno protuzakonite, stambene izgradnje na području prethodno turističke namjene.

Za novu ekonomsku studiju, naravno, sad nema vremena, osim možda za onu u kojoj bi se znanstveno objasnilo kako su točno dovitljivi građevinski poduzetnici iskoristili pogodnost da su im uređenje terena za gradnju na tom području omogućili porezni obveznici, odnosno visoko zaduženje grada na temelju kojega je građevni teren uređivan da bi sad već davne 1998. spremno dočekao papu Ivana Pavla II.

Uostalom, na što su to izrađivači urbanističkih i inih studija trošili vrijeme, kad u desetljeću proteklom od Papina posjeta i devastacije Žnjana nisu uspjeli izaći ni s kakvim novim zamislima o tome "što da se radi"?

S tvrdnjom o "prekompliciranom i predugom postupku" očito se slaže i pročelnik gradskog Odsjeka za prostorno planiranje, doktor arhitekture Robert Plejić, koji je ustvrdio da su predloženim "izmjenama GUP-a" nastala "poboljšanja"(!) i to "u prvom redu glede procedure".

Pohvalan aspekt

Plejić se pohvalio i usklađivanjem sa Zakonom, odnosno "bitnim izmjenama koje se odnose na kapacitiranje prostora i obračunavanje omjera unutar njega". Kao vrlo pohvalan aspekt "izmjena" on je naveo - ovo treba pozorno čitati - "poboljšanje kvalitete prostora grada"(!!!), inicirano "pojavom određenih investitora koji su prepoznali određene prostore u gradu kao poticajne te su predložili bolju izbalansiranost u odnosu na dotadašnja rješenja"(!!!).

U istom kontekstu, Plejić je spominjao pojmove kao što su "gradskost" te - ni više ni manje - nego "urbana regeneracija". Sve to za prijedlog za koji i ne uvijek kritične dnevne novine tvrde da je zadnji čavao u lijes potpune "betonizacije Splita".

Riječima koje gradski oci i urbanisti upotrebljavaju u ovakvim prilikama zapravo više ne pristaju ni oznake "neistine" ili "laži". Posrijedi je neka vrsta orwellovskog "novogovora" koji slijedi vlastitu logiku, posve zanemarujući ono što se zdravom razumu čini kao sukob s činjenicama stvarnosti.

Tako, primjerice, predlagači "izmjena" GUP-a govore o "sanaciji parka Lazarica", misleći pritom na površinu na koju je nalegla mastodontska zgrada u novinama često nazivana "najvećom bespravnom gradnjom u Splitu". Na tom je mjestu, valja i to reći, ranije bilo priručno parkiralište obližnje bolnice na Firulama, a ideja o njegovom uređenju u parkovnu zonu datira još iz vremena debelog socijalizma.

Ništa od toga nije realizirano, ali je nekadašnja urbanistička vizija očito dala dosta pogonskog goriva "novogovoru" novopečenih urbanista, koji su posve dokusurili i nekad pitome gradske predjele poput Zente i Bačvica.

No, prostorne devastacije, pa ni one kulturno najvrjednijih prostora, nažalost ipak nisu najgore što bi se moglo dogoditi na temelju aktualnih GUP-ovskih vizija "urbane regeneracije". Iako se javnosti pa i potpisniku ovih redaka često čini da je tako, riječ je o potezima koji osjećaj prostora u kojem su građani živjeli premještaju u područje njihove kulturne memorije. To je osobno vrlo bolno, no činjenica je da ti prostori i njihovo iskustvo za života osobe ipak bivaju sačuvani u njezinoj unutrašnjosti.

Uništavanje grada
Aktualne vizije GUP-a sračunate su međutim na potpuno ekonomsko uništavanje grada, u kojem nove generacije jednostavno neće imati od čega živjeti. Dok je GUP donesen koncem 2005. godine imao u sebi sadržanu barem jednu, ma kako šepavu i pogrešnu "razvojnu" krilaticu o "Splitu - gradu turizma", u predloženim izmjenama nema niti trunka bilo kakve iluzije o tome kakva im je svrha.

Svrha je omogućiti građevinskom lobiju izgradnju stambenih, poslovnih i garažnih kvadrata. Što će biti poslije, nikoga nije briga, a ponajmanje one na temelju čijeg se diktata promjene provode. Grad Split, kad bude potpuno GUP-om ogubavljen, postat će talac destruktivne politike razvoja "ekskluzivnog turizma", koji ovdje ima još manje šanse nego na drugim jadranskim odredištima.

Tome pogrešnom trošenju resursa valja pridodati i dužničko ropstvo, do kojega će doći temeljem izgradnje po načelu "javno-privatnog partnerstva" i izdavanja gradskih obveznica za neisplative i nerazvojne projekte, koji ničim neće unaprijediti ekonomsko stanje grada. Drugim riječima, osim uništenih gradskih vizura, nakon provedbe "vizije" koja se građanima nudi, neće im ostati baš ništa osim neimaštine i besperspektivnosti.

Jedini splitski resurs na kojemu se može doista kapitalizirati, a to je kultura, ostaje posve nedotaknut i neobrađen predloženim promjenama GUP-a. Stanje je takvo unatoč tome što su urbanisti poput Plejića na studijskim putovanjima po Velikoj Britaniji ili iz aktualnih dokumenata Europske unije mogli shvatiti da se upravo ona smatra poveznicom svakodnevnog života građana, identiteta mjesta i ekonomske sfere, koja se u suvremenim uvjetima može najbolje razviti upravo na ovom krajnje nematerijalnom čimbeniku.

Umjesto toga, u Splitu se grade shopping centri, garaže i stanovi. "Trebamo stanove!" razoružavajuće iskreno kaže predsjednik Gradskog vijeća Željko Jerkov, svojedobno odličan košarkaški centar, čije se poslovno iskustvo međutim svodi na svojedobno posjedovanje pizzerije, poslovodnu blizinu ugašenom supruginom dućanu za prodaju cipela i još uvijek aktualnu preprodaju talijanskog namještaja.

Jerkovljeva politička uloga se, pak, u najboljem slučaju ograničava na nevješto vođenje sjednica tijela kojemu je na čelu, statiranje u pregovorima većih mačaka o sudbini nekad vojnih objekata u Lori i više puta pokazano nerazumijevanje koncepcije sukoba interesa.

Kočenje projekata
Nekad se, inzistirajući na proceduralnosti, s ovakvom "platformom" političke i kulturne nepismenosti borio bivši HDZ-ov gradonačelnik Puljić, optuživan od poduzetničke Liste Velog mista za "kočenje poduzetničkih projekata". Kako izgleda "brža procedura" u viziji "poduzetnika", ali i premijera Sanadera koji je Puljića osobno uklonio s gradonačelničkog mjesta, vidi se po onome što se sada događa.

Nasmijani i mlađahni anonimus koji sada "vodi Split" potječe iz jedriličarskog miljea, a prije dolaska u gradsku politiku radio je, ni više ni manje, nego kao rukovoditelj salona za prodaju automobila. Ova politička pojava, koja ovdje nećemo ni spomenuti ime, na televizijskim ekranima vidi se eventualno u situacijama kad je iz središta pozornosti izguravaju i niži aparatčici "stranke na vlasti".

No, proteklog tjedna, na krilima medijskog dočeka "izmjena GUP-a" ipak je dočekala svojih pet minuta: svoj je šarmantni osmijeh na lokalnoj televiziji raširila u "offu", dok je tonski prilog recitirao da u gradsku upravu dolazi novih "25 djelatnika zbog izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola". Naravno, sve u svrhu zahuktalog ekonomskog razvoja koji donose najavljivane i na usvajanje podastrte "izmjene" inače prije nepune dvije godine usvojenog GUP-a.

Jedina nepoznanica u cijeloj igri tako ostaje pitanje: zašto su novine javile da Jerko Rošin, po predlagaču Poljaniću spiritus movens "izmjena", izjavljuje da "pere ruke od izmjena GUP-a"?

I doista: u čemu je smisao Rošinova ograđivanja od izmjena GUP-a, kad je on - spomenimo samo to - autor jedne od najkontroverznijih intervencija koju one predviđaju: proširenja hotela "Marjan", povećanja stope izgrađenosti kao i proširenja zapadne obale splitske luke?

Iskusnima se čini da je razmjerno lako prodrijeti u bit ovog manevra, koji se svodi na pristup potreban da se "Vlasi ne dosjete". Čega? Povezanosti s državnom i poslovnom nomenklaturom koju u splitskim prilikama utjelovljuje lik dotičnog arhitekta i upravo renesansno svestranog esteta i umjetnika.

Kad bi ta povezanost, naime, bila svima vidljiva onoliko koliko je vidljiva upućenima, postalo bi jasno i koliko je točna procjena Zlatka Uzelca o karakteru procesa kojemu ovom prigodom svjedočimo na predloženim "izmjenama splitskog GUP-a".

Prema Uzelcu, motor ovakvih procesa nije ono što se pučki naziva "građevinskom mafijom", pa ni ono što se sociološki preciznije naziva "klikom". Riječ je o pravoj "paradržavi", paralelnoj strukturi koja razgrađuje ne samo ekonomske resurse i budućnost zemlje, nego i temeljna građanska prava i ambiciju života u demokratskom društvenom uređenju. Rošin svoju ulogu u tom procesu, kao ni aktualnoj razgradnji Splita neće moći sakriti, unatoč privremenom i posve prozirnom ograđivanju od onoga što je na provedbenoj razini velikim dijelom njegova zasluga.

DRAŠKO BIŽACA, UMIROVLJENI URBANIST
VLADAVINA MAFIJE
Splitom i Hrvatskom zavladalo je nešto što nije struka. A struka je u Splitu sistematski uništavana, prvo kroz uništavanje Urbanističkog zavoda Dalmacije, a kasnije i preko gušenja Gradskog zavoda za urbanizam koji sam vodio od 1994. godine, pa dok me nisu poslali u mirovinu u rujnu 1997. godine. Glavnu riječ imaju arhitekti, posebno preko svoga udruženja koje je postalo jako utjecajno, pri čemu ne štite opće interese, jer to i nije njihov posao, oni nisu zastupnici javnog interesa, njega bi trebao zastupati Grad. Nažalost, Grad cijelo vrijeme slijedi interese građevinskih lobija koji ekstra zaradu pribavljaju dizanjem cijena izgradnje do neba: taj interes usklađen je s arhitektima koji dobivaju unosne poslove.

Zbog toga mafija i lobiji vladaju državom, nema urbanističkih društava, urbanisti se više ne školuju, ne uzimaju se u obzir brojne struke koje zajedno s arhitektima i urbanistima moraju osmišljavati grad. Za Poglavarstvo radi šaka jada, skupina stručnjaka izabranih po kriteriju podobnosti, po tom su kriteriju izabrane i tvrtke koje su izradile splitski GUP. Rezultat je porazan, nestaju javne namjene, a sve je preplavila tzv. mješovita izgradnja.

I kada sam radio u Gradskom zavodu za urbanizam bili smo izloženi nekim pritiscima. Recimo, veliki je pritisak dolazio od Crkve koja je htjela iskoristiti svoje zemljište na Lazarici i tu me jako razočarao današnji nadbiskup Marin Barišić, koji je onda bio pomoćni biskup: sjećam se da sam mu objašnjavao da bi bilo bolje da Crkva za pravičnu naknadu prepusti svoje zemljište Gradu tamo gdje Grad ima interes za uređenje parkova ili zona za rekreaciju. On je to odbio rekavši mi da Crkva najbolje zna kako pomoći građanima.

ZLATKO UZELAC, STRUČNJAK ZA URBANIZAM
ZAGREBAČKI MODEL
Očito je da je novim Zakonom o građenju i prostornom planiranju proces degradacije planiranja i procedure zakonski utvrđen, a jasno je i da je to ruiniranje počelo u Zagrebu, te da se širi po Hrvatskoj. Istina, taj Zakon omogućava da urbanističke inspekcije reagiraju i naknadno, u slučaju kada se, kao i u Splitu, preskoči procedura, pa je ta brzina kojom se usvajaju izmjene GUP-a financijski i politički rizik, bez obzira što na prvi pogled izgleda kao uspjeh, jer kada se mijenjaju bitne stvari u GUP-u, mora se ići na ponovljenu javnu raspravu.

Nažalost, famozni strateg Slavko Dakić razarajući urbanističko planiranje u Zagrebu dao je novi poticaj za razaranje mukotrpno izgrađenog sustava u čiju su gradnju uložena golema materijalna sredstva. Taj se sustav sada ruši kao neke građevine u Zagrebu, uz domino efekt po čitavoj zemlji. Posljedica je vidljiva, profesija urbanističkog planiranja potpuno je zanemarena i to je karakteristično za sve gradove, bez obzira koja je politička opcija na vlasti.

INGE TOMIĆ-KOLUDROVIĆ, SOCIOLOGINJA

IGNORIRANJE GRAĐANA

Prvo, žalosno je da se strateške odluke, poput značajnih izmjena splitskoga GUP-a, donose mimo demokratske javnosti, da su prepuštene državnoj upravi. Demokratska procedura nalaže da se takve stvari ovjeravaju u javnim raspravama. Vlasti u Zagrebu i Splitu pokazuju da ne poštuju ni građane, ni struku koja radi izvan administrativnih struktura. Takvo ponašanje dovodi u pitanje demokratski postupak.

Drugi problem je što se radi o strateškim odlukama koje se donose preko noći. Urbano planiranje treba biti interdisciplinarno, jer svaka loša odluka ima dugoročne negativne posljedice za razvoj. Talijanska obala, primjerice, sada živi posljedice takvog planiranja, cijeli gradovi na pjeskovitim terenima ne mogu apsorbirati kiše, tamo su se pojavili problemi koji se mogu riješiti samo suradnjom raznih struka.

Treće, osjećam se i osobno izigranom, jer sam u pripremi GUP-a volonterski sjedila u urbanističkom savjetu gdje smo ozbiljno raspravljali o količini izgrađenosti u prostorima u kojima se sada, preko noći, drastično povećava izgrađenost. Netko od nas gubio je svoje građansko, slobodno vrijeme da bismo dobili konsenzus različitih struka koji se sada poništava ovakvim izmjenama GUP-a. Dodatni je apsurd što se količina izgrađenosti i usmjeravanje prema stanovanju pravda strategijom Ekonomskog fakulteta koja pokazuje da Splitu ne trebaju novi stanovi.

Na posljetku, deprimantno je da građani ne mogu utjecati na strategiju razvitka svoga grada.

IVO LOZIĆ, UMIROVLJENI PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA
ZADNJI JE ČAS
Opće mnijenje u gradu je protiv takvih izmjena GUP-a. No, građane nitko ne sluša: kroz Društvo Marjan, čiji sam predsjednik, u dvije peticije prikupili smo 17 tisuća potpisa što je više nego što je aktualna splitska vlast dobila glasova na posljednjim lokalnim izborima. Međutim, na naše konkretne primjedbe nismo dobili nikakve odgovore. A struka je podobna, slijedi interese koji nemaju veze s općim dobrom.

Posljedice su vidljive, sve se puni betonom. Beton se predviđa na više lokacija na Marjanu, bit će ga i kad se proširi obala ispred hotela Marjan, u zoni oko bivšeg Diokoma. Pritom se nikoga ne pita za mišljenje, samo uska skupina u Banovini mijenja planove, ruši stare objekte isključivo radi zaštite privatnih interesa. Nižu se promašaji, a isti ljudi koji su odgovorni za Žnjan i za južnu padinu Marjana stvaraju splitski urbanizam i danas, cijelo njihovo iskustvo se svodi na nizanje urbanističkih promašaja.

Radimo suprotno od onoga što čini razvijeni svijet, jedan Stockholm zatvara grad, smanjuje prometni pritisak, a mi radimo sve suprotno. Busamo se u znanje, a nikoga ne zanima stručnost, gradski se urbanizam stvara dizanjem ruku na Vijeću. Sada je zadnji čas da se uradi nešto drastično, da građani putem peticija ili na druge načine pokažu što misle o ovakvom urbanizmu.

MIĆE GAMULIN, ARHITEKT

LEGITIMNA VLAST

Živimo u zemlji cvijeća i ljubavi, sve je krasno i divno, svi se volimo, Evropa nas voli, oblačići su na nebu, baš smo sretni. Mi to sigurno zaslužujemo.

Ovo je legitimna vlast koju su Splićani izabrali i dobili su što ona hoće.

Feral