Novitade

Nikola Bašić, autor zadarske rive govori o svom projektu i o važnosti kamena

Zadnja izmjena (Nedjelja, 30 Prosinac 2007 21:10) Nedjelja, 30 Prosinac 2007 21:07

Prije nekoliko godina počela je rekonstrukcija vrha zadarskog Poluotoka gdje je najprije napravljen pristan za cruisere, potom morske orgulje, a ovih dana završava se instalacija »Pozdrav Suncu«. Temeljna ideja bila je vratiti život na rivu sa sadržajima koji stvaraju novi identitet grada. Ne samo da su orgulje vratile građane na rivu nego su, uz dosadašnje simbole - Sv. Donat i Forum - postale ovovjeki znak zadarskoga identiteta i atrakcija koja je pronijela slavu Zadra po cijelom svijetu. Autor je arhitekt Nikola Bašić koji je za uređenje rive dobio brojne domače i međunarodne nagrade struke.

Obala kralja Petra Krešimira IV., tzv. Nova riva, godinama je bila gotovo prazna. Dugo se razmišljalo kako je oživjeti i što učiniti s tim prostorom. Koja je bila Vaša misao vodilja?
- Umjesto rekonstrukcije izgubljenih urbanih struktura i još veće opasnosti od vulgarne komercijalizacije pokušao sam promišljati taj prostor drukčije, bez stereotipnih sadržaja, poput trgovine, ugostiteljstva, štekata. Arhitekt Bogdan Bogdanović govorio je o gradu kao riznici metaforičnih mjesta koja oblikuju mentalnu sliku grada, kaleidoskop u čijoj se mozaičnoj ukupnosti prepoznaje identitet grada, ali i kolektivna i pojedinačna identifikacija s gradom. Takve smo metafore u pravilu naslijedili a vrlo rijetko se susrećemo s urbanim metaforama koje smo proizveli u našem vremenu.

Iz toga proizlazi pitanje što ćemo mi ostaviti onima koji dolaze kao svjedočenje o sebi i o našem vremenu?
- Ostavljamo bezlična naselja, divlju gradnju, potrošena mjesta, prirodne vrijednosti ili uopće u stanju oblikovati nova mjesta naše urbanosti, pogotovo takva koja bi nas mogla emocionalno uzbuditi i s kojima bismo se mogli intimno poistovjetiti? Kako stvarati nova mjesta snažne karakterizacije kojima ćemo se rado vraćati? Živimo u doba posvemašnjih komunikacija, ali smo zaboravili komunikaciju s nečim što nas sudbinski određuje, a to je priroda.
Shvatio sam da bi zadarsku rivu, koja u biti ima promenadni karakter i koja zna biti dosadna u svojoj monotonoj linearnosti, trebalo prostorno dramatizirati. Bio sam uvjeren da upravo scenarij komunikacije s prirodom može biti uporište za oblikovanje urbanih točaka izražajne osobnosti. Krenuo sam od marketinške priče o Hitchcocku i zadarskom najljepšem zalasku sunca na svijetu. Tako je nastala ideja o instalaciji koju smo poslije nazvali Pozdrav Suncu.
Obalna skalinada kojom smo htjeli pospješiti komunikaciju s morem, pretvorila se u morske orgulje. Tako smo dobili mjesta velike izražajne osobnosti s prepoznatljivošću koja je postala simbolom Zadra u planetarnim razmjerima.

Orgulje su nagrađene uglednom europskom nagradom za javni prostor. Uspješno je oblikovana obalna linija, no obalne su površine ostale neuređene. Kako to?
- Trebalo je riješiti pitanje prometa kako bi se cijeli Poluotok u budućnosti pretvorio u pješačko carstvo. Novim uređenjem i prometnim režimima na dijelu Istarske obale uspjeli smo ostvariti kontinuitet pješačke protočnosti rivom koja je dosad bila zapriječena graničnim prijelazom na vezi Zadar-Ancona. U sklopu uređenja obalnih površina mogli smo, nakon morskih orgulja, krenuti u realizaciju prvotno zamišljane simboličke urbane instalacije nazvane »Pozdrav Suncu «. Riječ je o okrugloj ostakljenoj površini promjera 22 metra, u ravnini obalnog popločenja, preko koje se može hodati. Opremljena je fotonaponskim pločama ispod kojih je postavljen raster s točkastom rasvjetom koja je zapravo disperzirani display s više od 10 tisuća lampica. Svaka pojedina lampica na poticaj računala mijenja intenzitet i boju, pa praktički imamo uređaj koji može emitirati svjetlost u svim mogućim senzacijama, te odašiljati poruke, oblikovati grafeme, ispisivati riječi. Najuzbudljivije je što tom dinamičkom svjetlosnom spektaklu koji vas uvodi u jedan nematerijalni ambijent možete fizički pristupiti, osječajući da plivate ili da vam se tlo miče pod nogama.
Instalacija još nije završena, tek je u eksperimentalnoj fazi, no već je izazvala veliko zanimanje i oduševljenje.
- Još ne možemo sve pokazati, ali instalacija ima silne mogućnosti i u budućnosti ta će priča dobiti na složenosti i bogatstvu uključenjem umjetnika koji se bave videoumjetnošću. Oni će moći kreirati svjetlosne efekte i stavljati ih u tematske programe koji će se emitirati ovisno o prigodi. Veseli me da možemo zvuk orgulja transponirati u svjetlost - zvuk koji spontano proizvode valovi, gledat ćemo kao spontanu svjetlost. Ipak, s najvećim uzbuđenjem očekujem mogućnost ostvarenja komunikacije između šetača i instalacije.

Što to, zapravo, znači?
- Ulazak šetača u svjetlosni krug izazvat će specifičnu svjetlosnu reakciju. Jedna osoba izazvat će jednu reakciju, druga osoba drugu, deset osoba izazvat će deset kumuliranih efekata. Igrat ćemo se s instalacijom i sudjelovati u kreiranju svjetlosnog ugođaja u toj specifičnoj interakciji. Otpočetka sam bio za ludički pristup oblikovanju obale. Civilizacija je zasnovana na igri, kultura je u svojim počecima bila igrana, igra je temelj svake kulture.
U svojim instalacijama htio sam afirmirati fenomen igre kao poticaj socijalne komunikacije te poticaj urbanoj kulturi i svojevrsnom urbanom hedonizmu. Uživanje u prostoru grada, veselje u igri, radost susreta, mogućnosti dodira s prirodom, radost prepoznavanja nekih mjesta koja su nam važna i draga i kojima se rado vračamo - sve to snaži našu pripadnost gradu. Govoreći o tim mjestima s ljubavlju i hvaleći se njima, poručujemo da pripadaju samo nama i da ih nema nitko drugi.

Ljepota kamena Foruma i Donata, čini se, dolaskom na rivu samo se prirodno nastavila dodatno obogaćena zvukom mora i sunčevom svjetlošću. Što je za Vas kamen?
- To je materijal koji nam omogućava održavanje određene discipline i semantičku vezu s mediteranskim prostorom. Kad mislite o mediteranskoj rivi, prva asocijacija je kamen. To je element koji nam može jamčiti sigurnost kontrole procesa i pomoći u donošenju projektantskih odluka. Zato je moja riva kamena. Novi oblici sukladni duhu našeg vremena kamenom su dovedeni u semantičku vezu s prostorom rive i povijesnom baštinom općenito. To je pripomoglo da preoblikovanje rive u odnosu na povijesnu jezgru nije izazvalo konflikte. Naprotiv, došli smo do velikog dobitka kojeg, u prvi mah, nisam bio ni svjestan. Spojnicom napravljenom između Istarske obale i Ulice zadarskog mira morali smo proći kroz park, što se činilo traumatičnim, ali smo otkrili bedem koji je bio potpuno sakriven drvećem. Bedem, kao dio fortifikacijskog sklopa povijesne jezgre, sada je napokon afirmiran.
Uskoro ćemo osvijetliti i zgradu Županije u pozadini, što će dati dodatnu dubinu noćnoj silueti punte Poluotoka i otkriti dosad prikrivene vedute grada.

Namjeravate li krenuti u daljnje uređenje rive, prema zgradi Sveučilišta? Orguljama i instalacijom »Pozdrav Suncu« postavili ste visoke kriterije.
- Uređenje vrha Poluotoka anticipira moguća rješenja za daljnje sređivanje obale i poticaj je za promišljanje novih tema u tom prostoru. Već napravljeno može biti dobro uporište da se cijeli prostor rive domisli do kraja.


Šanse za ispunjeni život ne nudi samo veliki grad. Kako poticati i razvijati urbanu pripadnost i poistovjećivanje?
- Naš je grad odvajkada izložen silnim demografskim promjenama, a glavna mjesta imaju karakter urbane retorte u
kojoj se događa »kemija« pripadnosti i ljubavi prema gradu. Ona razvijaju urbanu koheziju i bude osjećaj zajedništva i solidarnosti, svega onoga što znači poistovjećivanje s jednim mjestom. To može izazvati bujicu energije koju jedan grad može isijavati, što je silno važno za osjećaj kvalitete života u njemu, ali i za njegov ukupni razvitak u budućnosti.
U pričama o razvitku Zadra, ili razvitka uopće, često zaboravljamo da razvitak nije sinonim za rast jer razvitak može najprije značiti kvalitativnu transformaciju. Jedan od osnovnih dojmova o kvaliteti života u jednom gradu jest osjećaj sudjelovanja u dinamičnom, urbanom, kulturnom i gospodarskom okruženju. Zadar se doživljava kao uspješan grad, pogotovo ga takvim doživljavaju ljudi izvan njega. Upravo je ta vanjska percepcija važna za naš grad jer donosi mnogo dobrih vibracija i vatromet pozitivne energije. Dužni smo tu vrijednost prepoznati i iskoristiti kako bismo naš grad učinili poželjnim mjestom života najkvalitetnijih ljudi koji će svojim kvalitetama još više uvećati njegovu vrijednost i potencijale. Silno se trudim da onime što radim pridonesem takvoj percepciji Zadra. Upravo to što se događa u Zadru demantira mišljenja da šanse za ispunjen život postoje samo u velikom gradu.

Vjesnik, 7 dana