Novitade

Jerko Rošin: Arhitektura bez vizulnog identiteta

Zadnja izmjena (Četvrtak, 06 Ožujak 2008 09:36) Ponedjeljak, 21 Siječanj 2008 22:34

Nedavno je završio prvi četverogodišnji mandat Savjeta prostornog uređenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, kojem je predsjedao arhitekt Jerko Rošin koji je za Vjesnik komentirao stanje u prostoru RH. »U četverogodišnjem razdoblju ništa se bitno nije fizički promijenilo, no naslijedili smo teško breme prošlosti i repove. Prostor i dalje nije u zadovoljavajućem stanju. No, uspjelo se zaustaviti loše ponašanje pojedinaca, bespravnu i divlju gradnju kakva je vladala do 2003. godine, a jedna od perjanica dobrog rada je uvođenje kaznene odgovornosti za bespravnu gradnju koja je do tada bila tek prekršajna kategorija.
Donesen je niz boljih zakonskih akata i uvedene su bolje kontrole prostornih planova«, objasnio je Rošin.

Napomenuo je da za mandata Savjeta nije prihvaćen nijedan prostorni plan koji bi bio protivan općem interesu društva te tako djelomično presjekao put planiranju prostora na način da podliježe osobnim i privatnim interesima. Tako je i prvotni prostorni plan Brijuni-rivijere vraćen nakon konzultacije sa Savjetom i izrađen je novi.
»Naše tijelo je imalo manevarski prostor koji nadležno ministarstvo ili Vlada nemaju, jer naš rad podliježe isključivo moralnoj i osobnoj odgovornosti samih članova i mogli smo donositi sud prema svojoj stručnoj ocjeni, a ne nekim drugim interesima«, napomenuo je Vjesnikov sugovornik. No, Savjet je na prosudbu dobivao samo pojedine prostorne planove koje su im proslijedili Ministarstvo prostornog uređenja ili Vlada te planove koji su kasnije išli na izglasavanje u Saboru, kao što su planovi nacionalnih parkova.
Prostor na moru ponajprije je obilježen gradnjom turističkih objekta, a na pitanje koliko ta gradnja utječe na razvoj tog prostora i donosi li ona više dobrog ili lošeg, Rošin tvrdi da turizam nije problem sam po sebi, jer ga nove građevine nisu toliko opteretile, nego su problemi drukčije prirode.

»Na moru nije problem količina gradnje, jer se niije toliko gradilo hotela, nego je problem kvaliteta izgrađenog. Jedan od problema su i naslijeđeni hoteli iz prošlog razdoblja, kao što su Marjan ili Bellevue u Splitu u kojima su živjeli prognanici, koji su ih za boravka uništili. Mnogo je tih hotela na Jadranu. Kod nas se više ne planiraju veliki hoteli da bi uistinu bili problem, nego su to privatni i manji obiteljski hoteli u kojima je mnogo više prijavljenih kreveta«, rekao je Rošin.
Gorući problem u čitavoj Hrvatskoj je loša praksa da se najprije gradi, a potom u naselja uvodi infrastruktura - kanalizacija, vodovod i cesta, da ne govorimo o školama, vrtićima ili ambulantama kad je riječ o stambenim naseljima. Vjesnikov sugovornik kaže da smo zato u opasnosti da čitavi sustavi padnu u kolaps. »Brač, primjerice,
ljeti jednostavno nema dovoljno vode, a struje svako malo nestane. Tom bi otoku, slikovito rečeno, trebala još jedna dodatna žica i dvostruka količina vode da bi se ljeti zadovoljile potrebe. Razvoj određenog prostora trebali bi zajedno planirati demografi, ekonomisti i sociolozi da bi se odgovorilo na pitanje za koga se prostor gradi i koje su njegove potrebe, a ne samo arhitekti i urbanisti. Ako se planira hotel ili turističko naselje, treba provjeriti ima li domaćeg stanovništva koje će tu raditi ili će se ono morati uvoziti«, objasnio je Rošin.

Česta slika na obali danas je mnoga bezlična gradnja, konfekcijske kuće bez specifičnog vizualnog identiteta, pa se nameće pitanje imaju li ta naselja ikakvu arhitektonsku i vizualnu vrijednost te gradi li ovaj naraštaj išta čemu će se diviti idući.
Rošin napominje da kroz cijelu povijest nisu postojali prototipovi kao uzor kako se nešto treba graditi. Renesansa u Hrvatskoj, Italiji ili Francuskoj nije ista, jer je svaki stil u arhitekturi drukčije primjenjiv s obzirom na podneblje i svaki od njih dobiva kulturološka obilježja prostora u kojem se gradi. To što je trajno i treba biti sačuvano za budućnost su tradicijske vrijednosti koje se zasnivaju na višestoljetnom iskustvu i klimatskim datostima prostora. »U Dalmaciji su prozori mali, jer sunce znatno više reflektira od mora i jačeg je intenziteta, nego u sjevernijim krajevima. Kiša u Dalmaciji pada pod kutom, jer je nosi vjetar, pa su pročelja znatno podložnija propadanju, nego ona u Zagrebu, gdje kiša može padati danima, ali rominja i pada okomito na zgrade. Zato je i arhitektura drukčija. Osim zakonitostima podneblja, građevine podliježu i modi izvana ili, bolje rečeno, pomodnosti. Mnogi naši arhitekti kopiraju arhitekturu ne prilagođavajući je okolnostima«, smatra Rošin.

Zagreb je administrativno, gospodarsko, kulturološko i društveno središte, koje se zasebno i drukčije razvija od bilo kojeg mjesta u Hrvatskoj. Iako ga mnogi smatraju bogomdanim, Vjesnikov sugovornik kaže da mu se čini da je kvaliteta života, primjerice u Splitu, ipak bolja nego u Zagrebu. Napominje da je glavni problem hrvatske metropole
promet.
»Jasni su razlozi centralizacije u Zagrebu, koja je u jednom svom dijelu opravdana. No, grad bi se trebao širiti na Zagrebačku županiju i više bi se trebao vrednovati prostor periferije, koja se dosad razvijala zahvaljujući nižem platežnom sloju. Tako su nastala zagrebačka naselja kao što je Kozari bok, koja odudaraju od zagrebačkog središta.
»I rimski patriciji su živjeli i cijenili periferiju, a to treba i Zagrebu da se rastereti središte«, zaključio je Rošin. Činjenica je da se prostor u tom gradu posljednjih godina zgusnuo. Panoramske slike grada jasno otkrivaju koji su dijelovi stara naselja, jer su prošarana zelenim krošnjama, a u novim naseljima tog zelenila nema dovoljno. Rošin drži da nije toliko problem zgusnutost prostora koliko manjak volje da se zasade zeleni pojasevi između zgrada. »No, nijedna odluka o promjeni prostora ne bi trebala biti radikalna.

Prašina koja se digla zbog gradnje na Trgu Petra Preradovića nije utemeljena, ako se zasniva na a priori donesenim sudovima. Naravno da su promjene dobre, ali ne bilo kakve i dobro je da se stambeni blokovi u središtu grada aktiviraju. Uostalom, tako se aktivirao i prostor Dioklecijanove palače u Splitu, no potreban je razgovor kako to
učiniti na najbolji način. Ni kritike za splitsku rivu nisu prihvatljive, ako se temelje na a priori stavovima, a ne na analizi«,napomenuo je Vjesnikov sugovornik.
Bespravna gradnja kulminirala je prvim rušenjem vikendica na Viru kad su se mnogi digli na noge, a nemali broj se preznojio čekajući hoće li i njihova vikendica biti sravnjena sa zemljom.
Rošin je napomenuo da je ponekad dovoljno viknuti na neposlušne, a nekad su neophodne radikalne mjere da bi se stanje popravilo.
Sad se sve svodi na bespravne komunalne zahvate kao što su postavljanje klimatizacijskih uređaja na pročelja,
zatvaranje lođa ili neispravna nadogradnja legalnih objekata.
Vjesnikov sugovornik je napomenuo da bi bilo dobro ustrojiti inspekciju ne samo na državnoj nego i na lokalnoj razini pri čemu bi inspektori na nižim razinama brinuli o »čistoći« svoga grada, odnosno na takve pojedinosti
i neposlušne građane
Osim što se u prošle četiri godine zauzdala bespravna gradnja, napredak je i ukidanje industrije na obali. Primjer su kaštelanski Adriavinil i šibenski TEF.
Problem je što se ukidanjem industrijskih pogona gube mnoga radna mjesta, no na lokacijama dojučerašnjih pogona otvara se prostor za turističku ili drugu izgradnju, koja također nudi nova radna mjesta.
»Pozitivan primjer preseljenja industrije je općina Dugopolje. Zahvaljujući toj industrijskoj zoni iza Klisa oslobodio se splitski poluotok na kojem je prostor ograničen«, napominje Rošin.
Savjet je mnogo toga u prostoru uočio i upozorio na propuste ili devastaciju. Treba spomenuti i ostale članove, a to su Boris Magaš, Ante Vulin, Stijepo Butijer, Mladen Obad Ščitaroci, Marija Salaj i Miljenko Domjan te pridruženi članovi Ministarstva prostornog uređenja Marijana Turnušek i Antun Paunović.
U radu su sudjelovali i Julije de Luka te Ivo Marojević.

Turističko i vikendaško naselje
Potrebno je i točno odrediti što je to turističko, a što vikendaško naselje, jer se čini da zbog nerazlikovanja mogu nastati veliki problemi u prostoru. Vjesnikov sugovornik objašnjava da apartmanska naselja grade domaći ljudi za svoje potrebe, odnosno u njima provode vikende i godišnje odmore i koriste ih samo povremeno.
Tim naseljima nisu potrebni vrtići, škole, bolnice, no komunalnim se davanjima pune gradski proračuni, kojima se kasnije gradi kanalizacija, vodovod, ceste... »Prostor treba racionalno koristiti i promišljati o tome da sambena izgradnja komunalnim davanjima proračun puni samo jedan put, a turistička stalno. Vrijednost prostora treba kapitalizirati, jer stambena izgradnja fizički prostor napuni kao i turistička, no dobiti su od stambene gradnje manji, pa treba dobro procijeniti vrijednost prostora i njegovu namjenu. Žnjan je dobar primjer te nepromišljenosti, jer se mogao bolje iskoristiti u turističke svrhe«, tvrdi Rošin.

Vjesnik, Sedam dana, 12.01.2008.; str 30 i 51