Iznenada i neočekivano otišao je Srđan Truta, arhitekta i urbanista, sportaš, ali iznad svega dobar čovjek i prijatelj.

Otišao je čovjek koji je svojim radom ostavio neizbrisivi trag u ovom gradu, i kao član Izvršnog vijeća zadužen za urbanizam i kao direktor, na žalost danas nepostojećeg i uništenog, Urbanističkog zavoda Dalmacije, u njegovim najtežim danima.

Otišao je i sportaš koji je sa svojim „Jadranom“ ostavio značajan trag u povijesti vaterpola.

Otišao je bez mrlje na svom liku, tiho i samozatajno kao što je i živio.

Na njegov posljednji put prema Zlarinu, otoku njegovih predaka, kojeg je toliko volio, otpratili su ga brojni prijatelji, znanci...

Bilo je među njima onih koji su mu trebali na posljednjem oproštaju na Lovrincu uputiti riječ oproštaja, riječ hvala – ali to nitko nije učinio.

I zato, Srđane, upućujem ti posljednje „HVALA“ za tvoju plemenitost, dobrotu i ljubav koju si poklanjao svima oko sebe.

Ali posebno „HVALA“ Srđane za tvoja nastojanja da ovaj grad sačuva „dušu“ da bude primjeren njegovim stanovnicima, njegovoj djeci... Jer ti si želio grad „po mjeri čovjeka“ – ali to na žalost danas nije prepoznatljivo i profitabilno, i zbog toga si uporno bio guran u stranu, iako si svojim znanjem, stručnošću i poštenjem mogao još puno pridonijeti primjerenijem razvoju našeg Splita.

Počivaj u miru na svome Zlarinu.

Ljiljana Prebanda